foto: Dragana Nikolić

Niz pukotina

Roman u kratkim rezovima, kako ga je nazvao Nikola Oravec.

Tridesetogodišnjak se vraća u Beograd iz Liona, dok se šeta gradom koji se u međuvremenu pretvorio u ružnogradilište – do neprepoznavanja, njegova poznanica Marta, istraživačka novinarka, ukazuje mu na falsifikatora umetničkih slika, izvesnog Isakova.  Isakov tvrdi da je falsifikovao na desetine slike, koje su izložene u svetskim muzejima. Roman Niz pukotina predstavlja ujedno i ispovest lažnog slikara. Da li su sva ta platna zaista falsifikovana, i pohranjena u jednoj podunavskoj varoši?

Jedan izuzetan roman mlađeg autora Nikole Radića, filmskog kritičara, muzičara, dopisnika francuskih medija. Proza u ritmu koračanja po gradu, izgubljeno vreme – i odustanak od potrage za njim!

 

Iz Goodreads kritika

 

Uroš Đurković:

Prisustvo pukotina je često skrajnuto od opšteg pogleda, gurnuto pod tepih, tako da se gotovo samo svodi na remetilaštvo, odstupanje od željenog stanja. Malo ko će se dosetiti da pukotine često i povezuju. Od džikljanja korova, preko prilike za špijuniranje, do sastajališta mrava, pukotine su ne samo procepi u sceni, već i male pozornice za sebe. Gde ima loma, ima, dakle, i drame. A i lepote. Dovoljno je setiti se japanske kincugi grančarije, čija se estetika temelji na tragovima nastalim od pukotina.

Otuda nije slučajno da za pukotine ima mesta i u književnosti i to upravo u svojstvu susreta. Niz u naslovu dela bi, stoga, upućivao na kolekciju, odnosno, poziv na spajanje raspuknutosti. Ipak, iako preovlađujuća, fragmentarnost ipak uspeva da se donekle odupre entropiji. Ali u tom „donekle” klijaju mogućnosti za značajan književni napredak, budući da se „Niz pukotina” nalazi na izazovnoj sredokraći između komunikativnosti i nagoveštenosti poetskog radikalizma. Odišući atmosferom naizgled nonšalantnog, niskobudžetnog indie-filma, roman Nikole Radića u svojim najboljim momentima pitoreskno oslikava beogradsku topografiju i pažljivim jezikom pokazuje domete savremene neautentičnosti, upakovane u različite prakse snalaženja. I to ne samo u kontekstu priče o originalnosti falsifikata, koja ima značajno mesto u knjizi, već i u odnosu na generacijsko prepoznavanje. Deluje da je preovlađujući impuls onih koji su rođeni krajem osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka upravo snalaženje u novonastalim situacijama. Danas su mlađi ljudi sporedni igrači, čak i kada se čini da imaju glavne uloge.

S tim u vezi, ostavljen je i nezanemarljiv prostor za razvijanje likova, koji onoliko koliko obećavaju toliko se i rasipaju. Potrebna je posebna pažnja da bi se fiksirali odnosi i linije likova, uprkos očitoj brizi da dijalozi budu što življi i pristupačniji. Štaviše, verujem da bi ovde, kao i u mnogim slučajevima, odlično funkcionisala formula „less is more”. Shodno tome, vidim zapravo dva moguća i uzajamno isključujuća usmerenja za dalje pisanje Nikola Radića. Prvo bi podrazumevalo da se narativno jezgro ojača, dinamizuje, da postoji usredsređenost na dominantan pripovedni tok; dok bi drugo, sasvim suprotno, predstavljalo potpuno odustajanje od priče i prelazak u tekstocentričnu razbokorenost. Uveren sam da bi, u ovom slučaju, nedostatak kompromisa doneo korist svima, pogotovo imajući u vidu autorov pesnički talenat. Jer, pre i posle svega, Radić je najubedljiviji kada piše o usputnostima, periferiji, prostoru:

„Nozdrva nadraženih od luka i sa vrelim ostacima čaja na jeziku, okružen masivnim nameštajem i hrpom drangulija, osetio sam, možda i prvi put od povratka u Beograd, da
prostor na mene spušta svoje vunaste šake.” (53)

Uprkos mogućnostima za usavršavanje, „Niz pukotina” je prozni prvenac koji ne treba da bude prespavan. Niz pukotina – iz pukotina.

 

Momčilo Žunić:

Iako je autorski naum da glavna fabulativna ponornica, ali i njeni rukavci, pojedini motivacijski postupci ili bekgraund junaka kopne u nedovršenost i(li) nedovoljnu rasvetljenost – ne vika li se zato roman „Nizom pukotina“ – i da je to donekle korelat kako opšteg društvenog ćorsokaka, tako onog ličnog u kome se zatekao protagonista, ipak deluje da je neuralgična tačka što se uglavnom sve razlistava i gubi kroz to, a valjalo je pružiti dovoljnu meru zaokruženosti u nezaokruženosti. [Svestan sam da je lakše to reći, nego uraditi!]

Putevi dotle mogu biti raznoliki. Podrazumevaju ili da se pojačaju određeni već prisutni aspekti: voleo bih, recimo, da satirični momenti odsecaju glavu, umesto fijuka koji demonstriraju ili da je centralna tema o falsifikatima i Isakovu obogaćenija još dalekosežnijim refleksivno-esejizirajućim uvidima o problematici (potka ostaje zanimljiva na novin(ar)ski način, kao poziv na dalje istraživanje, a s tim u vezi je i razlog zašto pripovedača Marta šalje falsifikatoru morala da bude  utegnutija) ili, primerice, daljim razlivanjem motiva falsifikata prema svim segmentima priče [Banalno uprošćeno: recimo da svi žive/živimo falsifikate od života] ili da se jednostavno rašrafilo u nepovratnom kompozicijsko-jezičkom eksperimentu pa u koji već podzemni zid u tunelu da se udari…

Ne kvari mi, stoga, sreću što je sve ostavljeno raspertlanim, jer roman je i dovoljno pitak i stilski ujednačen, već što, kao tek jednu od mogućnosti, iza toga ne naslućujem haos raspertlanosti, rupčagu [mraka] nakon niza pukotina ili barem pojedinačne ugrize daleko preko praga izdržljivosti koji će, svi đuture, od pripovedača načiniti otpadnika – mislio sam sve vreme da će se nešto više uraditi sa motivom nevešto naslikane slike iz garsonjere –  te da bi se niz iz realistične matrice (društvene devastacije) mogao prevesti u metafizičku bulu. A kada se iz takve dimenzije iskoči natrag u (post)tranzitivnu divljinu sve je nepovratno drugačije, pa se tada o neupertlavanju više ni ne razmišlja.

 

ISBN: 978-86-81882-20-7

Edicija: nePROZAično

broj strana: 135

 

700,00 din.
Brzi pregled
Dodaj u korpu

Pod točkom, GSP zapisi

Potpuno nesvakidašnje priče sa raznih GSP linija, iz pera čoveka koji je, budući i vozač GSP-a, njihov svakodnevni putnik, kreator putanja i sapatnik.

,,Odlična knjiga, nešto novo i retko. Autor nas uvodi u svoje priče o putnicima, kolegama, drugim učesnicima u saobraćaju – motociklistima, vozačima automobila koji seku njegovu trasu, pešacima (od kojih se neki, igrom slučaja, možda može naći i POD TOČKOM), a da mi sve vreme vidimo i njega, učesnika tog života, koji je tu, uronjen u taj život punim srcem, a opet izmaknut na poziciju posmatrača koja ga nagoni da ponešto o svemu tome podeli sa drugima. Neke od priča ostaju u domenu slike … Druge priče već usložnjavaju perspektivu – slike su dopunjene dijalozima, čujemo i druge glasove osim autorovog, i oni govore svojim narečjima, svojim specifičnim načinom govora.“

Sonja Vukadinović, posvećena čitateljka

Prilog o ovoj knjizi možete pogledati i na Jutjubu kod čuvenih Bookvalista. 

Ova knjiga izašla je u našem izdanju i na engleskom jeziku.

 

ISBN: 978-86-81882-07-8

Edicija: nePROZAično

700,00 din.
Brzi pregled
Dodaj u korpu

Sunce nas produbilo

Ovaj lirski roman smešten je na periferiju grada, na mesto gde je sunčev zrak oštriji.

Sa blagom socijalnom notom, ova poetska proza uči nas ulicama koje možda ne bi bile u prvom planu na mapama grada i koje nam pripovedaju ljubavne i druge nemire, ali najviše produbljivanje svetlošću.

Vidikovac, jedna oštrina, zasečenost mesta i vremena, nečujni huk vetra koji zaseca dah, i ide pravo u zemlju. Mesto u kom se vrlo jasno oseća izraz sopstvenog tela, bodljikavosti, ženske i majčinske, kao sekirom, izražene slutnje. Pušten u raku, ili još bolje rečeno, u Rakovicu vremena, da se kako ume snalazi, da se nežnim padobranom života i smrti, u taj isti otvor zemlje, kako ume spusti.

 

ISBN: 978-86-81882-31-3

edicija: nePROZAično

format: A5

broj strana: 120

699,00 din.
Brzi pregled
Dodaj u korpu

Svakidašnji ljudi

KADA BI LJUDI VIŠE PUTOVALI,
NE BI BILO TOLIKO RATOVA I NETRPELJIVOSTI
kaže jedan od junaka ove knjige, Jaq Greenspon, 46, iz Litvanije.

Ove ispovesti svakidašnjih ljudi iz celog sveta, mahom Azije, unikatan su dokument dokumentarno-putopisne proze, a prečesto je utkan i plot twist u njihove priče. Tu si periferija Šangaja gde narator odseda kod čudnog lika, i Laos, i moskovski aerodrom na kom u šatoru živi jedan Iranac (čija fotografija je uzeta za korice knjige), i Bangok, Burma, Australija, El Salvador, pa sve do Atine i Skoplja…

Način na koji se autor identifikuje sa raznolikim karakterima i profilima ličnosti, zanimanjima, životnim sudbinama, ,,kupio“ nas je odmah, nema sumnji da će i vas! Svakidašnji ljudi nisu ni malo to: svakidašnji, obični. Naprotiv.

Knjiga je ušla u najuži izbor za nagradu Jože Horvat, koju dodeljuje Hrvatsko društvo pisaca, za putopisnu prozu. Evo i obrazloženja žirija – zašto je baš Tinova knjiga izabrana u šest finalista:

Knjiga originalnog koncepta opisuje susrete s neobičnim i običnim osobama koje autor upoznaje na putovanjima diljem svijeta. Autor iskazuje i svoje viđenje putopisa kao punokrvnog prikaza mjesta i ljudi. Ne robuje ni društvenim ni književnim konvencijama. Upoznaje se s najrazličitijim osobama, koje nerijetko pripadaju i tzv. polusvijetu, i svakom sugovorniku prilazi sa strastvenom znatiželjom te ostvaruje uzbudljivo i zanimljivo štivo.

Hrvatski autor @tino.dezelic uspeva da iz azijsko-globalne avanture doda i prilično neočekivani osvrtom na Jugoslaviju na kraju, napisan u formi paralelnih monologa dvaju junaka, njegovih roditelja, i to putovanje – u vreme, u prošlost, zaista zaokružuje ovo lutanje.

 

ISBN: 978-86-81882-40-5

edicija: Intimni vodiči

format: A5

broj strana: 214

 

 

900,00 din.
Brzi pregled
Dodaj u korpu

Svi smo mi sidra, svi smo mi pesma talasa

Prva knjiga emiratske književnosti na srpskom jeziku!

Uz podršku sajma knjiga u Abu Dabiju, objavili smo kratke priče raznih emiratskih autora, koje je priredio urednik IK Alenwan iz Šardže, a prevela sa arapskog Ines Jovanović.

Zbirka predstavlja priče objedinjene poetskom porukom, geslom Svi smo mi sidra, svi smo mi šum talasa, jer je ova zemlja, Ujedinjeni Arapski Emirati, pusitinjska, primorska; sidra je pustinjsko drvo koje oličava život, koliko i more.

 

 

 

Brzi pregled
Pročitajte još

Tragovi kočenja

Na listi od top 5 najtraženijih knjiga poezije tokom cele 2024. godine, u kultnoj knjižari Beopolis!

Neverovatna knjiga poezije o dalekim putovanjima, greškama, emotivnim odnosima, iz pera jednog astrofizičara. Lirski narator nas vodi od Čilea do Japana, preko Ikee, liftova i beogradskih ćoškova, a to putovanje je neiscrpljujuće, okrepljujuće, isceljuje sva čula.

Kosmološka poezija pisana modernim jezikom urbane svakodnevice, izabrana među nekoliko najboljih zbirki poezije – po mišljenju žiriju prestižne nagrade Miroslav Antić.

 

,,Сталевски је најубедљивији у једноставним и атмосферичним сликама, сродне филмским кадровима, као што су: „вече пуцкета као винилˮ (5), „расквашени неон / надзире градˮ (77), „Атлантик је шољица чаја / у руци пијаног бескућникаˮ (16) или „мирис борових иглица / оживљава прасак громаˮ (61). Ипак, каква је спона између љубавног искуства и природе, односно, окружења? Од песме „Анђели малодушностиˮ, која говори о конкретном телесном, еротском искуству, преко „Три узалудна покушајаˮ, где се хоризонт простора збирке отвара и према сфери дигиталног, кроз спомињање друштвених мрежа и апликација за упознавање, опсесија лирског субјекта постепено се мења и страст проузрокована љубавном (не)испуњеношћу сублимише се према свету као чуду. Резултат је да стихови посвећени путовању и дистанцирању од љубави, односно, преображавању ероса, делују далеко аутентичније од оних који представљају упризорење телесности. Између слике померања шнале која покреће таласе плаве косе (31) и тога да треба постати лакши од ваздуха и питати веверице како се навикавају на тишину (107), бирам другу слику. Наравно, неко довољно интерпретативно обазрив рекао би да оба примера нису узајамно искључујућа, већ да су обједињени ширим контекстом и ја не могу да се не сложим, уз понављање да је у Траговима кочења кључан управо пут и тежња да се о њему сведочи у жељеној пуноћи доживљаја, а не плитка потреба за пописом личних несређености.“
Uroš Đurković, kritičar

 

ISBN: 978-86-81882-35-1

edicija: Poesis

format A5

broj strana: 118

499,00 din.
Brzi pregled
Dodaj u korpu

Zakoni gubitka

Prva omanska knjiga na srpskom jeziku!

Zbirka priča Mazina Habiba.

Prevela sa arapskog Marija Jovanović, koja je na ovu temu uradila i master rad.

Odlomci iz knjige priča, kao i odlomci iz njenog naučnog rada, uskoro će biti dostupni na našem sajtu.

Brzi pregled
Pročitajte još

Zvezde izbliza

,,Subotom uveče je posebna atmosfera u baru Eden. Svi smo uzbuđeni jer je školska nedelja završena, jer se sutra spava, ali pre svega jer je večeras subota, a subotom svako ima nešto što može da dâ ostalima. Dobro nam je, ovde unutra. Udišemo oblačiće dima, psujemo udarajući o stakla arkada kada nas neptrijateljski vojnik nanišani i raznese nam glavu, ili kada sjajna lopta flipera sklizne udesno ili ulevo u one proklete rupe, iako nisi ništa pogrešio. Dešava se, takođe, da fliper počne da škripi jako jer je neko dobio 100 000 poena i pobedio partiju, pa svi hrle da vide: često je Džeri taj koji igra, i čim vidi da je okružen nama tako radoznalima, kaže „Odjebite, postavljam rekord”, i nastavlja da prčka tako, s okruglim stomakom naslonjenim na kraj flipera i stopalima ukrštenim na pedalama.’’

Knjiga kratkih priča nagrađenog švajcarskog autora iz Tesina, jedinog italijanskog kantona ove zemlje, Masima Đecija, pruža nam uvid u jedan svakodnevni, grozničavi svet Lugana i drugih mesta, ispisan svežim jezikom, često u slengu, ali opet narativno dovoljno književnoumetnički uobličeno. Zvezde su blizu, dovoljno blizu iz perspektive ove proze, i autor nam garantuje to putovanje, baš u duhu švajcarskog (alpskog?!) Mediterana.

 

prevele sa italijanskog jezika: Milena Ilić Mladenović, Sofija Živković

edicija: Enklava

broj strana: 127

900,00 din.
Brzi pregled
Dodaj u korpu