Rejkjavik
Roman sa neodoljivim soundtrakom, sa neočekivanim završetkom lirske povesti o muškarcu i ženi koji maštaju. O čemu? To svakako nije Rejkjavik kako bi se moglo pomisliti.
Edicija: Intimni vodiči
Broj strana: 189
Sunce nas produbilo
Ovaj lirski roman smešten je na periferiju grada, na mesto gde je sunčev zrak oštriji.
Sa blagom socijalnom notom, ova poetska proza uči nas ulicama koje možda ne bi bile u prvom planu na mapama grada i koje nam pripovedaju ljubavne i druge nemire, ali najviše produbljivanje svetlošću.
Vidikovac, jedna oštrina, zasečenost mesta i vremena, nečujni huk vetra koji zaseca dah, i ide pravo u zemlju. Mesto u kom se vrlo jasno oseća izraz sopstvenog tela, bodljikavosti, ženske i majčinske, kao sekirom, izražene slutnje. Pušten u raku, ili još bolje rečeno, u Rakovicu vremena, da se kako ume snalazi, da se nežnim padobranom života i smrti, u taj isti otvor zemlje, kako ume spusti.
ISBN: 978-86-81882-31-3
edicija: nePROZAično
format: A5
broj strana: 120
Svakidašnji ljudi
KADA BI LJUDI VIŠE PUTOVALI,
NE BI BILO TOLIKO RATOVA I NETRPELJIVOSTI
kaže jedan od junaka ove knjige, Jaq Greenspon, 46, iz Litvanije.
Ove ispovesti svakidašnjih ljudi iz celog sveta, mahom Azije, unikatan su dokument dokumentarno-putopisne proze, a prečesto je utkan i plot twist u njihove priče. Tu si periferija Šangaja gde narator odseda kod čudnog lika, i Laos, i moskovski aerodrom na kom u šatoru živi jedan Iranac (čija fotografija je uzeta za korice knjige), i Bangok, Burma, Australija, El Salvador, pa sve do Atine i Skoplja…
Način na koji se autor identifikuje sa raznolikim karakterima i profilima ličnosti, zanimanjima, životnim sudbinama, ,,kupio“ nas je odmah, nema sumnji da će i vas! Svakidašnji ljudi nisu ni malo to: svakidašnji, obični. Naprotiv.
Knjiga je ušla u najuži izbor za nagradu Jože Horvat, koju dodeljuje Hrvatsko društvo pisaca, za putopisnu prozu. Evo i obrazloženja žirija – zašto je baš Tinova knjiga izabrana u šest finalista:
Knjiga originalnog koncepta opisuje susrete s neobičnim i običnim osobama koje autor upoznaje na putovanjima diljem svijeta. Autor iskazuje i svoje viđenje putopisa kao punokrvnog prikaza mjesta i ljudi. Ne robuje ni društvenim ni književnim konvencijama. Upoznaje se s najrazličitijim osobama, koje nerijetko pripadaju i tzv. polusvijetu, i svakom sugovorniku prilazi sa strastvenom znatiželjom te ostvaruje uzbudljivo i zanimljivo štivo.
Hrvatski autor @tino.dezelic uspeva da iz azijsko-globalne avanture doda i prilično neočekivani osvrtom na Jugoslaviju na kraju, napisan u formi paralelnih monologa dvaju junaka, njegovih roditelja, i to putovanje – u vreme, u prošlost, zaista zaokružuje ovo lutanje.
ISBN: 978-86-81882-40-5
edicija: Intimni vodiči
format: A5
broj strana: 214
U čekaonicama (istorija ženskih mentalnih poremećaja)
Zašto je važna ova knjiga?
Zbirka od 14 priča raznorodnih ženskih profila: influenserke, profesorke, prosjakinje, ranjene ratnice, studentkinje, žene u staračkom domu… Ceo spektar boja, i bola. Šta reći a da je veće od ovog podnaslova istorija ženskih mentalnih poremećaja? Priču dopunjava i vizual slikarke Biljane Willimon, koja nam je za ovu priliku ustupila svoj rad.
,,Ne može se tačno utvrditi u koga Dragana V. Todoreskov upire svoj prst. U žene koje trpe opresiju i postaju ravnodušne, depresivne i agresivne? Ili u žene, najčešće majke, koje utiru puteve opresiji? Ili u muškarce, proizvođače kvazipatrijarhalnih vrednosti?“
Kristina Stevanović
Ovo je jedna odlična, posebna, intrigantna, tragikomična, jezički slojevita zbirka priča ženskog višeglasja povezanog istom mukom – zbog ovog ili onog skrenuti sa puta, prsnuti, zalutati i s uma sišavši biti i dalje među ljudima, uprkos svemu. Ne znam da li je iko u srpskoj književnosti do sada pisao na osetljive teme ženske depresije, zavisnosti, prostitucije, paranoje, opsesija i histerije, i to ovako da cela knjiga bude na tu temu, al evo, u savremenoj poljskoj prozi pada mi na pamet primer sjajnog romana Natalije Fjedorčuk „Kako da zavoliš tržne centre“ (prevod Milica Markić) o postporođajnoj depresiji. Naravno, u daljini uvek odjekuje „Stakleno zvono“ Silvije Plat, kao koren svih ženskih autoogoljavanja svojih slabosti. A „U čekaonicama“ Dragana V Todoreskov u izdanju „No Rules“je jedna veoma hrabra knjiga, uz koju i smeh zaboli.
Ana Ristović, pesnikinja i prevodilac
,,Junakinje Dragane V. Todoreskov su heroine našeg doba, preosetljive i unezverene vlasnice izgubljenih iluzija, svojevoljno zarobljene u čekaonici za izlečenje i bolji život. Koliko god da ih nelojalni ljubavnici, nepouzdani prijatelji, posesivna porodica i brutalni poslodavci uznemiruju i ugnjetavaju, one ostaju energične i ponosne. (…) Ovaj venac žalosnih, uzbudljivih i vedrih kratkih priča može da se čita kao fragmentarni roman.“
prof. dr Vladislava Gordić Petković
Ne postoji žena sa ovih prostora koja se ne bi pronašla u pripovestima Dragane V. Todoreskov. Ako ne lično ,onda preko majki, baba, prababa… potcenjivanih i potčinjavanih kroz dugu istoriju, a čije sudbine današnje generacije nose u genima.
Sonja Atanasijević, dnevni list Danas
,,Volela bih da pročitam zbirku priča sa komplementarnim podnaslovom – Istorija muških mentalnih poremećaja. Iz muškog pera i vizure, naravno, ali jednako dobro promišljenu i napisanu kao što je to zbirka Dragane V. Todoreskov. Jer dogod se njihove muke objašnjavaju jedino kao „On, znate, pije…“ ili „On je ostao veliki dečak“ – nikome neće biti bolje. Ni u životu ni u književnosti.“
Mirjana Đurđević
Dok pljesnemo dlanom o dlan u naš život ući će junakinje prve zbirke priča Dragane V. Todoreskov. Polako ćemo se upustiti u njihove probleme, poremećaje, crnohumorne situacije. Nateraće nas i da pogledamo poneko filmsko ostvarenje, jer ćemo poželeti da osećamo tačno ono što one osećaju ili vide. Istančanim stilom Dragana V. Todoreskov nateraće nas da se zamislimo koliko smo mi one i koliko je na nama da ih prepoznamo kako u sebi tako i u drugima.
Gorica Radmilović
Ova knjiga je pre ciklus novela nego zbirka priča, jer ih povezuje zajednički fenomen – neka vrsta iskustva koje je žensko ali i egzistencijalno: uznemirenost, usamljenost, neshvaćenost, težnja ka vlastitoj sreći, spokoju (…) atipičan ukrštaj, miks melodramskog, komičnog, naturalističkog.
Saša Ćirić, emisija Gutenbergov odgovor (Radio Beograd)
Iz komentara čitalaca
Kakva zbirka priča!!! Čita se za dva dana, ne može da se ispusti iz ruku…Ove „ženske“ priče (razgovori, one nam se sve vreme obraćaju kao jedinoj pravoj prijateljici) su red smeha, red plakanja..Kao i u stvarnom životu. Velika preporuka od mene!!!
Tanja Radić, iz tima Delfi knjižara
Vrlo zanimljivo štivo, interesantno, lagano za čitanje, a opet tera na razmišljanje.
Maja, sa sajta Delfi knjižara
Još medijskog materijala
Blog post o knjizi pročitajte ovde.
Prikaz knjige iz pera prof. dr Vladislave Gordić Petković pročitajte ovde
Snimak promocije u kafe knjižari Štrik pogledajte ovde.
Gostovanje u TV emisiji Vavilon pogledajte ovde.
Prilog u crnogorskoj Pobjedi pročitajte ovde.
Prikaz knjige Vesne Šejić pročitajte ovde.
ISBN: 978-86-81882-27-6
edicija: nePROZAično
format: A5
broj strana: 190
Zvezde izbliza
,,Subotom uveče je posebna atmosfera u baru Eden. Svi smo uzbuđeni jer je školska nedelja završena, jer se sutra spava, ali pre svega jer je večeras subota, a subotom svako ima nešto što može da dâ ostalima. Dobro nam je, ovde unutra. Udišemo oblačiće dima, psujemo udarajući o stakla arkada kada nas neptrijateljski vojnik nanišani i raznese nam glavu, ili kada sjajna lopta flipera sklizne udesno ili ulevo u one proklete rupe, iako nisi ništa pogrešio. Dešava se, takođe, da fliper počne da škripi jako jer je neko dobio 100 000 poena i pobedio partiju, pa svi hrle da vide: često je Džeri taj koji igra, i čim vidi da je okružen nama tako radoznalima, kaže „Odjebite, postavljam rekord”, i nastavlja da prčka tako, s okruglim stomakom naslonjenim na kraj flipera i stopalima ukrštenim na pedalama.’’
Knjiga kratkih priča nagrađenog švajcarskog autora iz Tesina, jedinog italijanskog kantona ove zemlje, Masima Đecija, pruža nam uvid u jedan svakodnevni, grozničavi svet Lugana i drugih mesta, ispisan svežim jezikom, često u slengu, ali opet narativno dovoljno književnoumetnički uobličeno. Zvezde su blizu, dovoljno blizu iz perspektive ove proze, i autor nam garantuje to putovanje, baš u duhu švajcarskog (alpskog?!) Mediterana.
prevele sa italijanskog jezika: Milena Ilić Mladenović, Sofija Živković
edicija: Enklava
broj strana: 127