Beč za naše: uputstva za upotrebu grada
Doslovno uputstva za upotrebu grada Beča, posebno za ljude sa Balkana!
Podseća na čuveni Lazara Džamića i njegov Čaj od šljiva – vodič za zalutale po Londonu, za mentalitet Engleza i poređenje sa našim običajima i navikama, samo što je Novaković to uspešno preneo na bečke prilike.
Goran Novaković, Beograđanin koji preko 29 godina živi u Beču, napisao je duhovitu studiju karaktera – naših ljudi ali i tamošnjih lokalaca, obogativši je isečcima iz istorije, jezičkim zanimljivostima, opaskama o slobodi, prednostima i ambijentu ovog grada, više puta prvorangiranom kao najbolji grad za život.
Knjiga je intenciozno prelomljena više kao poema nego kao naracija i sva poglavlja teku u nizu, jer ona, po svojoj suštini, to i jeste: prozno-esejistička poema o Beču.
ISBN: 978-86-902369-2-3
edicija: Intimni vodiči
e knjiga dostupna na: https://www.novinarnica.net/knjiga/2163/bec-za-nase-uputstva-za-upotrebu-grada
Ovde možete čuti i gostovanje autora na Radio Beogradu 2 i njegovu priču o bečkim balovima, proceduri za kupovanje karata za čuveni bečki novogodišnji koncert i drugim zanimljivostima:
https://www.rts.rs/upload/storyBoxFileData/2020/01/10/38147905/DIONIS%2012_01_2020_.mp3
Četvrt
,,Drvi o toj četvrti kao o nekom posebnom kraju u kome se nalazi, eto, neka poslastičarnica u koju nisam ušao, a problem je što iz nje nisam izašao, baš tako sam shvatio njena predanja okačena o peteljku lilihipa čiju sam koščicu odavno izgubio. Pričala je o svom djetinjstvu, iako nije bila obavezna da to čini, služila se prastarim trikovima poistovjećivanja sa sagovornikom, omekšavanjem betona vodom, samo što beton vodu upije i opet ćuti, čeka novi mlaz a mlazovi pristižu…“
Junak se gubi u fenomenu quarter-life crisis, a tu su i Razo (razum) i Pamela (kreativnost) za koje nismo sigurni ko su tačno, jesu li podstanari u njegovoj glavi, ili cimeri zajedno sa njim u toj sobi iskrivljene realnosti?
Vešto ispripovedan paralelni univerzum, gde junacima vrlo sadržajno protiče vreme, sa puno dinamike i obrta, ali sa ishodom koji ne možete predvideti. Jer vas narator ničim ne navodi na zaključak, niti na rešenje. Ponajmanje na rešenje.
Autor ovog romana pobedio je na konkursu za knjigu Doma kulture Studentski grad, a bio je u širem izboru za nagradu Biljanu Jovanović.
ISBN: 978-86-81882-24-5
edicija: nePROZAično
format: A5
broj strana: 193
Imaš cigaru, jarane?
Sa publicističkom lakoćom, ovaj roman o poratnom dolasku u Prag, sa galerijom junaka iz bivše Jugoslavije, sa živim i veselim dijalozima koje ni rat nije uspeo da obezliči, svedoči nam o razlikama i sličnostima sa onim što se naziva Mitteleuropa o brojnim dilemama i problemima koji su se isprečili na tom putu migracije i integracije, i ostalim elementima ratnih posledica. Pisano ,,mrtvim” srpskohrvatskim jezikom, sa nacionalno nedefinisanim glavnim junakom koji nema ime i prezime u romanu, ovo je univerzalna priča o jednoj generaciji koja je odrastala osamdesetih, ratovala devedesetih, a sada živi rasuta po svetu i ne zaboravlja na svoj Balkan, generaciji koja je ‘zaglavila’ u sećanjima na osamdesete, pa su i reference na muziku i filmove odraz njihovog kulturnog identiteta. Sve u svemu, razgibani i zabavni zapis o stradanju i spasavanju jednog Balkanca.
Broj strana: 289
Format: A5
Edicija: Intimni vodiči
ISBN: 978-86-81882-19-1
Ispod pustinje: drevni emiratski gradovi kojih više nema
Dejvid Milar, britanski novinar, geolog, arheolog-amater, čovek koji je godinama živeo u Emiratima i istraživao šta sve krije nepregledna pustinja, došao je do neverovatnih otkrića koja će vašu predstavu o ovom gradu i regionu Persijskog zaliva zasigurno promeniti iz korena.
Dubai nije samo grad luksuza, ispod peščanih dina koje ga okružuju zakopane su tajne, a sam autor kaže da se, dok ih je pomno istraživao, osećao kao u nekom detektivskom filmu uživo.
Dubai i Emirati imaju veličanstvenu i šarenoliku prošlost, koja se proteže čak do maglovitog praskozorja čovečanstva, punu privlačnih legendi o prošlim vremenima, istorijskih mesta koje oživljavaju prošlost, i skupinu ličnosti kakvu bi svaka turistička organizacija samo mogla poželeti. Uz to ima i misteriju koja se kotira visoko uz one o tome ko je sagradio piramide, gde se nalazila Atlantida, stvarnu lokaciju Rajskog vrta i ko je zapravo upucao Kenedija.
Zahvaljujući svoj trgovini koja se odvija u njegovom susednom Džulfaru, Dubai se u nekom trenutku pomerio za stepenicu više od ribarskog sela i sada je bio centar iskopavanja bisera. Godine 1570. pojavljuje se na mapi Zaliva koju je nacrtao Abraham Ortelijus, a deset godina kasnije Gasparo Balbi, državni draguljar Venecije, posetio je Dubai da istraži izvor bisera, opisujući ga kao „prosperitetni grad, zavisan većinom od iskopavanja bisera.”
Ova knjiga će vam zasigurno promeniti percepciju ove pustinjske zemlje i uvesti u neočekivanu avanturu ispod peska!
Preveli sa engleskog jezika: Simona Miladinović i Vladimir Živanović
Fotografije priložene u galeriji ustupio je autor.
ISBN: 978-86-81882-54-2
broj strana: 271
edicija: Intimni vodiči
format: A5
Kako napisati pomodni roman / Kako napisati lažni putopi
e-knjiga dostupna na https://www.novinarnica.net/knjige/2165/kako-napisati-pomodni-roman-kako-napisati-lazni-putopis
Izuzetno zabavno i duhovito, kratko, jezgrovito, u dijaloškoj formi.
Engleski pisac i moreplovac Frederik Marijat satirično opisuje kako napisati roman koji će lako rasprodati tiraž, a u nastavku slede i uputstva kako napisati putopis ne pomičući se iz svoje fotelje!
Iako dela pisana sredinom 19. veka, vrlo su aktuelna i sada, što zbog pomodnih romana koji se pišu i dan-danas, što zbog ere fotomontaže i ‘‘lažiranja’’ egzotike… Marijatova britka zapažanja provučena kroz replike junaka, a natopljena humorom, u oba ova dela svedoče nam o univerzalnim ljudskim boljkama i težnjama.
Ovo je prvi prevod ovih Marijatovih kratkih dijaloških zapisa na našem jezičkom podneblju, a predstavljaju isečke iz većeg proznog dela pod nazivom Olla podrida iz 1840. godine.
Prevod sa engleskog: Vladimir Živanović
Edicija: Na stranputici
ISBN: -978-86-902369-4-7
Format: B6
Broj strana: 61
Luzergrad uživo
Dugo čekani roman u kratkim pričama Nenada Barakovića, autora Besparačkih priča!
Ovog puta u širem obimu, detaljnija, i svakako ne manje suluda, ispovest o Luzergradu i Luzegrađanima.
Gospodin Baraković je ravničarska bejzbol palica. Njegov stil je furiozan, on zasigurno piše brže nego što govori i to jako godi. Nenadu ne treba ništa oduzimati a sam će nam dodati kada za to bude vremena. Pitko, čitko, a ni malo plitko….hvala.
Dule Nedeljković
Baš kao i Kokošgrad legendarnog Džona Kupera Klarka i Barakovićev Luzergrad je polumitsko mesto gde se sreću genijalci i marginalci, uz škripu kočnica i gitarskih distorzija, u prozi koja u sebi ima dovoljno života, maligana i rokenrola za jedno jako, mamurno čitanje.
Dejan Stojiljković
Knjiga Nenada Barakovića nepredvidiv je rollercoaster kroz postapokaliptični Luzergrad, začinjen medmeksovskim likovima koji pokušavaju u životu na marginama naći ljepotu i smisao što nas bolno podsjeća na tranzicijsku stvarnost regije i regiona. Jezično začinjen nepredvidivim i originalnim metaforama s bezbroj referenci iz pop i rok kulture ovo djelo predstavlja reprezentativni dokaz otpora zdravog mozga. Ne, ne čini vam se, poručuje Baraković, živimo stvarno karikaturalnu stvarnost, a budući smo odavno prešli preko ruba zdravog razuma, hajmo se barem dobro zabaviti.
Mile Kekin
Kada sam počeo da čitam Barinu knjigu pomislio sam da se navukao na pejotl ali sam sa svakom stranicom sve više video kako oslobađa od okova svoje unutrašnje biće, zver i pušta je da divlja nepoznatim literalnim prostranstvima. Kreativno. Maštovito. Čist rokenrol!
Darko Mitrović
Luzergrad i Džoni, kako ih ne zavoleti? U vrtlogu kratkih priča pronaći ćemo sebe, sve želje, sav mrak grada… Pratićemo trag rokenrola, učićemo…
Besparačke priče su idealan uvod u još dublju satiričnu sagu, a ja očekujem i roman.
Preporuka za one koji vole da misle svojom glavom.
Vladimir Martić, Goodreads kritika
ISBN: 978-86-81882-33-7
edicija: nePROZAično
format: A5
broj strana: 141
Moj Lisabon
Kritičko izdanje Pesoinog vodiča kroz Lisabon!
Ovu neveliku knjigu, sa podnaslovom “šta bi putnik trebalo da vidi“, najpoznatiji portugalski pisac pisao je na engleskom jeziku, a ovo izdanje donosi i prevodiočeve istraživačke komentare o mestima, pojavama, štampi koja se pominje a od kojih neka više ne izlazi, gde možemo pratiti promene koje je Lisabon pretrpeo od godine nastanka ove knjige (1925) do sada.
Poznata nam je svima Knjiga nespokoja, Pesoina flanersko-kontemplativna proza o Lisabonu, no ovaj vodič ujedno je i zgodan priručnik za putovanje i artefakt potpisan velikim umetnikom, pa se njegova vrednost meri na više načina.
Prevod sa engleskog: Vladimir Živanović
ISBN: 978-86-8182-01-6
Edicija: Intimni vodiči
Niz pukotina
Roman u kratkim rezovima, kako ga je nazvao Nikola Oravec.
Tridesetogodišnjak se vraća u Beograd iz Liona, dok se šeta gradom koji se u međuvremenu pretvorio u ružnogradilište – do neprepoznavanja, njegova poznanica Marta, istraživačka novinarka, ukazuje mu na falsifikatora umetničkih slika, izvesnog Isakova. Isakov tvrdi da je falsifikovao na desetine slike, koje su izložene u svetskim muzejima. Roman Niz pukotina predstavlja ujedno i ispovest lažnog slikara. Da li su sva ta platna zaista falsifikovana, i pohranjena u jednoj podunavskoj varoši?
Jedan izuzetan roman mlađeg autora Nikole Radića, filmskog kritičara, muzičara, dopisnika francuskih medija. Proza u ritmu koračanja po gradu, izgubljeno vreme – i odustanak od potrage za njim!
Iz Goodreads kritika
Uroš Đurković:
Prisustvo pukotina je često skrajnuto od opšteg pogleda, gurnuto pod tepih, tako da se gotovo samo svodi na remetilaštvo, odstupanje od željenog stanja. Malo ko će se dosetiti da pukotine često i povezuju. Od džikljanja korova, preko prilike za špijuniranje, do sastajališta mrava, pukotine su ne samo procepi u sceni, već i male pozornice za sebe. Gde ima loma, ima, dakle, i drame. A i lepote. Dovoljno je setiti se japanske kincugi grančarije, čija se estetika temelji na tragovima nastalim od pukotina.
Otuda nije slučajno da za pukotine ima mesta i u književnosti i to upravo u svojstvu susreta. Niz u naslovu dela bi, stoga, upućivao na kolekciju, odnosno, poziv na spajanje raspuknutosti. Ipak, iako preovlađujuća, fragmentarnost ipak uspeva da se donekle odupre entropiji. Ali u tom „donekle” klijaju mogućnosti za značajan književni napredak, budući da se „Niz pukotina” nalazi na izazovnoj sredokraći između komunikativnosti i nagoveštenosti poetskog radikalizma. Odišući atmosferom naizgled nonšalantnog, niskobudžetnog indie-filma, roman Nikole Radića u svojim najboljim momentima pitoreskno oslikava beogradsku topografiju i pažljivim jezikom pokazuje domete savremene neautentičnosti, upakovane u različite prakse snalaženja. I to ne samo u kontekstu priče o originalnosti falsifikata, koja ima značajno mesto u knjizi, već i u odnosu na generacijsko prepoznavanje. Deluje da je preovlađujući impuls onih koji su rođeni krajem osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka upravo snalaženje u novonastalim situacijama. Danas su mlađi ljudi sporedni igrači, čak i kada se čini da imaju glavne uloge.
S tim u vezi, ostavljen je i nezanemarljiv prostor za razvijanje likova, koji onoliko koliko obećavaju toliko se i rasipaju. Potrebna je posebna pažnja da bi se fiksirali odnosi i linije likova, uprkos očitoj brizi da dijalozi budu što življi i pristupačniji. Štaviše, verujem da bi ovde, kao i u mnogim slučajevima, odlično funkcionisala formula „less is more”. Shodno tome, vidim zapravo dva moguća i uzajamno isključujuća usmerenja za dalje pisanje Nikola Radića. Prvo bi podrazumevalo da se narativno jezgro ojača, dinamizuje, da postoji usredsređenost na dominantan pripovedni tok; dok bi drugo, sasvim suprotno, predstavljalo potpuno odustajanje od priče i prelazak u tekstocentričnu razbokorenost. Uveren sam da bi, u ovom slučaju, nedostatak kompromisa doneo korist svima, pogotovo imajući u vidu autorov pesnički talenat. Jer, pre i posle svega, Radić je najubedljiviji kada piše o usputnostima, periferiji, prostoru:
„Nozdrva nadraženih od luka i sa vrelim ostacima čaja na jeziku, okružen masivnim nameštajem i hrpom drangulija, osetio sam, možda i prvi put od povratka u Beograd, da
prostor na mene spušta svoje vunaste šake.” (53)
Uprkos mogućnostima za usavršavanje, „Niz pukotina” je prozni prvenac koji ne treba da bude prespavan. Niz pukotina – iz pukotina.
Momčilo Žunić:
Iako je autorski naum da glavna fabulativna ponornica, ali i njeni rukavci, pojedini motivacijski postupci ili bekgraund junaka kopne u nedovršenost i(li) nedovoljnu rasvetljenost – ne vika li se zato roman „Nizom pukotina“ – i da je to donekle korelat kako opšteg društvenog ćorsokaka, tako onog ličnog u kome se zatekao protagonista, ipak deluje da je neuralgična tačka što se uglavnom sve razlistava i gubi kroz to, a valjalo je pružiti dovoljnu meru zaokruženosti u nezaokruženosti. [Svestan sam da je lakše to reći, nego uraditi!]
Putevi dotle mogu biti raznoliki. Podrazumevaju ili da se pojačaju određeni već prisutni aspekti: voleo bih, recimo, da satirični momenti odsecaju glavu, umesto fijuka koji demonstriraju ili da je centralna tema o falsifikatima i Isakovu obogaćenija još dalekosežnijim refleksivno-esejizirajućim uvidima o problematici (potka ostaje zanimljiva na novin(ar)ski način, kao poziv na dalje istraživanje, a s tim u vezi je i razlog zašto pripovedača Marta šalje falsifikatoru morala da bude utegnutija) ili, primerice, daljim razlivanjem motiva falsifikata prema svim segmentima priče [Banalno uprošćeno: recimo da svi žive/živimo falsifikate od života] ili da se jednostavno rašrafilo u nepovratnom kompozicijsko-jezičkom eksperimentu pa u koji već podzemni zid u tunelu da se udari…
Ne kvari mi, stoga, sreću što je sve ostavljeno raspertlanim, jer roman je i dovoljno pitak i stilski ujednačen, već što, kao tek jednu od mogućnosti, iza toga ne naslućujem haos raspertlanosti, rupčagu [mraka] nakon niza pukotina ili barem pojedinačne ugrize daleko preko praga izdržljivosti koji će, svi đuture, od pripovedača načiniti otpadnika – mislio sam sve vreme da će se nešto više uraditi sa motivom nevešto naslikane slike iz garsonjere – te da bi se niz iz realistične matrice (društvene devastacije) mogao prevesti u metafizičku bulu. A kada se iz takve dimenzije iskoči natrag u (post)tranzitivnu divljinu sve je nepovratno drugačije, pa se tada o neupertlavanju više ni ne razmišlja.
ISBN: 978-86-81882-20-7
Edicija: nePROZAično
broj strana: 135
O provincijalizmu
Još jedno, ovog puta kratko, Pesoino neobjavljeno delo.
Članci na temu provincijalizma i ćiftinskog, koje je objavljivao u periodici.
Preveli sa portugalskog: Mladen Ćirić i Tamara Nikolić
ISBN: 978-86-81882-18-4
Edicija: Intimni vodiči