
O Bolonji smo dugovali putopis godinu dana, evo ga april već, a aprila 2024. smo bili tamo… Ispravićemo grešku, kratkim
Roman Put percepcionera smešten je u hostel Preko granice, gde su odsedali migranti sa Bliskog istoka tokom velike migrantske krize. Migosi, kako ih narator od milja zove, pišući njihovo ime velikim početnim slovom.
Knjiga je teška, neizdrživo tužna na momente, ali ujedno i izuzetno zabavna, svakodnevna, životna, brutalno iskrena – po opaskama koje narator iznosi o Zapadu, Istoku, Balkanu, tim granicama koje su negde nepokolebljive, no fluidne ponekad, moguće da se prevaziđu ili barem prihvate.
Da li će Migosi uspeti da pređu preko granice, sa stajalište u hostelu Preko granice? I da li zapadnjaci kada putuju na istok idu u biznis hodošašće, da li idu u orijentalne predele zbog sebe ili zbog tog sveta, ili u potragu za nečim odista, i čime tačno?
P.S. Roman je baziran na piščevom realnom iskustvu rada u tom hostelu, što ovoj prozi daje dodatnu vrednost. Više o užem izboru za Vitalovu nagradu.
U štampi
Trebalo bi da stavimo na stranu naše uobičajene načine osećanja i mišljenja, ukoliko želimo da pojmimo izuzetni personalitet naše ženske književnosti, gospođu Rene Vivijen, pisao je Pol Flat, francuski esejista i romansijer na početku veoma pohvalnog eseja o delu ove književnice engleskog porekla i naturalizovane Francuskinje.
Rene Vivijen rođena je 1905. kao Polin Meri Tarn, u Londonu. Otac joj je bio Englez, majka Amerikanka, međutim, ona je pisala isključivo na francuskom jeziku, doživljavajući ga kao jezik slobode. Rene je bila neka vrsta ženskog pandana Oskaru Vajldu, ne samo po tome što su oboje iz Britanije pronašli utočište u Parizu, već i po tematici i načinu života. Prevodila je Sapfinu poeziju sa grčkog, putovala po Evropi, Americi i Bliskom istoku, Kini i drugde. Pisala je i poeziju. U ovoj knjizi sakupljena je sva njena proza i prvi put objavljena na našem jeziku.
Istačanog osećaja za lirske detalje, njena proza obiluje izuzetno raskošnim pesničkim slikama, a raspon tema je od eseja o grčkim pesnikinjama, pre svega Sapfe, preko satiričkih priča o Hristu – koje nesumnjivo podsećaju na Bulgakovljeve delove o Jošui i Pilatu, do pripovesti o ženama koje su svaka na svoj način bile slobodne i dramskih poema.
priredio i preveo sa francuskog jezika: Dejan Acović
edicija: na stranputici
broj strana: 165
Još jedan roman iz pera jedne od najneobičnijih domaćih autorki. Ovoga puta, profesor i pisac, Zoran Živković, upleo se sa
Zbirka eseja omanskog pisca, jedna od dve knjige ovde književnosti u prevodu na srpski jezik.
Prevela sa arapskog jezika Olga Divjak.
Prva omanska knjiga na srpskom jeziku!
Zbirka priča Mazina Habiba.
Prevela sa arapskog Marija Jovanović, koja je na ovu temu uradila i master rad.
Odlomci iz knjige priča, kao i odlomci iz njenog naučnog rada, uskoro će biti dostupni na našem sajtu.
Prva knjiga emiratske književnosti na srpskom jeziku!
Uz podršku sajma knjiga u Abu Dabiju, objavili smo kratke priče raznih emiratskih autora, koje je priredio urednik IK Alenwan iz Šardže, a prevela sa arapskog Ines Jovanović.
Zbirka predstavlja priče objedinjene poetskom porukom, geslom Svi smo mi sidra, svi smo mi šum talasa, jer je ova zemlja, Ujedinjeni Arapski Emirati, pusitinjska, primorska; sidra je pustinjsko drvo koje oličava život, koliko i more.
KADA BI LJUDI VIŠE PUTOVALI,
NE BI BILO TOLIKO RATOVA I NETRPELJIVOSTI
kaže jedan od junaka ove knjige, Jaq Greenspon, 46, iz Litvanije.
Ove ispovesti svakidašnjih ljudi iz celog sveta, mahom Azije, unikatan su dokument dokumentarno-putopisne proze, a prečesto je utkan i plot twist u njihove priče. Tu si periferija Šangaja gde narator odseda kod čudnog lika, i Laos, i moskovski aerodrom na kom u šatoru živi jedan Iranac (čija fotografija je uzeta za korice knjige), i Bangok, Burma, Australija, El Salvador, pa sve do Atine i Skoplja…
Način na koji se autor identifikuje sa raznolikim karakterima i profilima ličnosti, zanimanjima, životnim sudbinama, ,,kupio“ nas je odmah, nema sumnji da će i vas! Svakidašnji ljudi nisu ni malo to: svakidašnji, obični. Naprotiv.
Knjiga je ušla u najuži izbor za nagradu Jože Horvat, koju dodeljuje Hrvatsko društvo pisaca, za putopisnu prozu. Evo i obrazloženja žirija – zašto je baš Tinova knjiga izabrana u šest finalista:
Knjiga originalnog koncepta opisuje susrete s neobičnim i običnim osobama koje autor upoznaje na putovanjima diljem svijeta. Autor iskazuje i svoje viđenje putopisa kao punokrvnog prikaza mjesta i ljudi. Ne robuje ni društvenim ni književnim konvencijama. Upoznaje se s najrazličitijim osobama, koje nerijetko pripadaju i tzv. polusvijetu, i svakom sugovorniku prilazi sa strastvenom znatiželjom te ostvaruje uzbudljivo i zanimljivo štivo.
Hrvatski autor @tino.dezelic uspeva da iz azijsko-globalne avanture doda i prilično neočekivani osvrtom na Jugoslaviju na kraju, napisan u formi paralelnih monologa dvaju junaka, njegovih roditelja, i to putovanje – u vreme, u prošlost, zaista zaokružuje ovo lutanje.
ISBN: 978-86-81882-40-5
edicija: Intimni vodiči
format: A5
broj strana: 214
,,Drvi o toj četvrti kao o nekom posebnom kraju u kome se nalazi, eto, neka poslastičarnica u koju nisam ušao, a problem je što iz nje nisam izašao, baš tako sam shvatio njena predanja okačena o peteljku lilihipa čiju sam koščicu odavno izgubio. Pričala je o svom djetinjstvu, iako nije bila obavezna da to čini, služila se prastarim trikovima poistovjećivanja sa sagovornikom, omekšavanjem betona vodom, samo što beton vodu upije i opet ćuti, čeka novi mlaz a mlazovi pristižu…“
Junak se gubi u fenomenu quarter-life crisis, a tu su i Razo (razum) i Pamela (kreativnost) za koje nismo sigurni ko su tačno, jesu li podstanari u njegovoj glavi, ili cimeri zajedno sa njim u toj sobi iskrivljene realnosti?
Vešto ispripovedan paralelni univerzum, gde junacima vrlo sadržajno protiče vreme, sa puno dinamike i obrta, ali sa ishodom koji ne možete predvideti. Jer vas narator ničim ne navodi na zaključak, niti na rešenje. Ponajmanje na rešenje.
Autor ovog romana pobedio je na konkursu za knjigu Doma kulture Studentski grad, a bio je u širem izboru za nagradu Biljanu Jovanović.
ISBN: 978-86-81882-24-5
edicija: nePROZAično
format: A5
broj strana: 193
Na listi od top 5 najtraženijih knjiga poezije tokom cele 2024. godine, u kultnoj knjižari Beopolis!
Neverovatna knjiga poezije o dalekim putovanjima, greškama, emotivnim odnosima, iz pera jednog astrofizičara. Lirski narator nas vodi od Čilea do Japana, preko Ikee, liftova i beogradskih ćoškova, a to putovanje je neiscrpljujuće, okrepljujuće, isceljuje sva čula.
Kosmološka poezija pisana modernim jezikom urbane svakodnevice, izabrana među nekoliko najboljih zbirki poezije – po mišljenju žiriju prestižne nagrade Miroslav Antić.
,,Сталевски је најубедљивији у једноставним и атмосферичним сликама, сродне филмским кадровима, као што су: „вече пуцкета као винилˮ (5), „расквашени неон / надзире градˮ (77), „Атлантик је шољица чаја / у руци пијаног бескућникаˮ (16) или „мирис борових иглица / оживљава прасак громаˮ (61). Ипак, каква је спона између љубавног искуства и природе, односно, окружења? Од песме „Анђели малодушностиˮ, која говори о конкретном телесном, еротском искуству, преко „Три узалудна покушајаˮ, где се хоризонт простора збирке отвара и према сфери дигиталног, кроз спомињање друштвених мрежа и апликација за упознавање, опсесија лирског субјекта постепено се мења и страст проузрокована љубавном (не)испуњеношћу сублимише се према свету као чуду. Резултат је да стихови посвећени путовању и дистанцирању од љубави, односно, преображавању ероса, делују далеко аутентичније од оних који представљају упризорење телесности. Између слике померања шнале која покреће таласе плаве косе (31) и тога да треба постати лакши од ваздуха и питати веверице како се навикавају на тишину (107), бирам другу слику. Наравно, неко довољно интерпретативно обазрив рекао би да оба примера нису узајамно искључујућа, већ да су обједињени ширим контекстом и ја не могу да се не сложим, уз понављање да је у Траговима кочења кључан управо пут и тежња да се о њему сведочи у жељеној пуноћи доживљаја, а не плитка потреба за пописом личних несређености.“
Uroš Đurković, kritičar
ISBN: 978-86-81882-35-1
edicija: Poesis
format A5
broj strana: 118
Brza, brutalna proza. Bizarno, surovo, do koske ogoljeno.
Priča ispripovedana iz ugla počinioca nasilja, obrnuta perspektiva od one koju očekujemo. Zaista, ovaj roman ne štedi čitaoca. Ako želite da čitate bez predrasuda, Odrastanje će vam doneti priču koja suštinski predstavlja retku perspektivu: ispovest nasilnika – temu nasilje iz ugla počinioca, otkriva pozadinu tih destruktivnih poriva ukorenjenu u disfunkcionalnoj porodici i patrijarhatu.
Fotografije knjige: Marija Šehanović
iz kritike bukstagramera @pedja_reads
Miki Aranđelović, Bookvar.rs
Nevena Stajković, časopis Kuš
ISBN: 978-86-81882-34-4
edicija: nePROZAično
format: A5
broj strana: 118
Dugo čekani roman u kratkim pričama Nenada Barakovića, autora Besparačkih priča!
Ovog puta u širem obimu, detaljnija, i svakako ne manje suluda, ispovest o Luzergradu i Luzegrađanima.
Gospodin Baraković je ravničarska bejzbol palica. Njegov stil je furiozan, on zasigurno piše brže nego što govori i to jako godi. Nenadu ne treba ništa oduzimati a sam će nam dodati kada za to bude vremena. Pitko, čitko, a ni malo plitko….hvala.
Dule Nedeljković
Baš kao i Kokošgrad legendarnog Džona Kupera Klarka i Barakovićev Luzergrad je polumitsko mesto gde se sreću genijalci i marginalci, uz škripu kočnica i gitarskih distorzija, u prozi koja u sebi ima dovoljno života, maligana i rokenrola za jedno jako, mamurno čitanje.
Dejan Stojiljković
Knjiga Nenada Barakovića nepredvidiv je rollercoaster kroz postapokaliptični Luzergrad, začinjen medmeksovskim likovima koji pokušavaju u životu na marginama naći ljepotu i smisao što nas bolno podsjeća na tranzicijsku stvarnost regije i regiona. Jezično začinjen nepredvidivim i originalnim metaforama s bezbroj referenci iz pop i rok kulture ovo djelo predstavlja reprezentativni dokaz otpora zdravog mozga. Ne, ne čini vam se, poručuje Baraković, živimo stvarno karikaturalnu stvarnost, a budući smo odavno prešli preko ruba zdravog razuma, hajmo se barem dobro zabaviti.
Mile Kekin
Kada sam počeo da čitam Barinu knjigu pomislio sam da se navukao na pejotl ali sam sa svakom stranicom sve više video kako oslobađa od okova svoje unutrašnje biće, zver i pušta je da divlja nepoznatim literalnim prostranstvima. Kreativno. Maštovito. Čist rokenrol!
Darko Mitrović
Luzergrad i Džoni, kako ih ne zavoleti? U vrtlogu kratkih priča pronaći ćemo sebe, sve želje, sav mrak grada… Pratićemo trag rokenrola, učićemo…
Besparačke priče su idealan uvod u još dublju satiričnu sagu, a ja očekujem i roman.
Preporuka za one koji vole da misle svojom glavom.
Vladimir Martić, Goodreads kritika
ISBN: 978-86-81882-33-7
edicija: nePROZAično
format: A5
broj strana: 141
Prvi srpski kriminalistički roman, napisan davne 1896, a objavljen 1926. godine.
Ovo je prvo izdanje posle te 1926. godine da je zasebno, pri čemu svakako treba spomenuti da postoji i jedno izdanje – Tasinih ukupnih dela, ili bar obimno izabranih – gde su i njegovi romani Deca robijaši, Dnevnici i drugo. Bio je prvi srpski školovani policajac, sa diplomom pravnog fakulteta. Okončao je samoubistvom, u svom stanu na Dorćolu.
Preslušajte i radio emisiju na tu temu ovde.
ISBN: 978-86-81882-30-6
edicija: Na stranputici
format: B6
broj strana: 252
Zbirka od 14 priča raznorodnih ženskih profila: influenserke, profesorke, prosjakinje, ranjene ratnice, studentkinje, žene u staračkom domu… Ceo spektar boja, i bola. Šta reći a da je veće od ovog podnaslova istorija ženskih mentalnih poremećaja? Priču dopunjava i vizual slikarke Biljane Willimon, koja nam je za ovu priliku ustupila svoj rad.
,,Ne može se tačno utvrditi u koga Dragana V. Todoreskov upire svoj prst. U žene koje trpe opresiju i postaju ravnodušne, depresivne i agresivne? Ili u žene, najčešće majke, koje utiru puteve opresiji? Ili u muškarce, proizvođače kvazipatrijarhalnih vrednosti?“
Kristina Stevanović
Ovo je jedna odlična, posebna, intrigantna, tragikomična, jezički slojevita zbirka priča ženskog višeglasja povezanog istom mukom – zbog ovog ili onog skrenuti sa puta, prsnuti, zalutati i s uma sišavši biti i dalje među ljudima, uprkos svemu. Ne znam da li je iko u srpskoj književnosti do sada pisao na osetljive teme ženske depresije, zavisnosti, prostitucije, paranoje, opsesija i histerije, i to ovako da cela knjiga bude na tu temu, al evo, u savremenoj poljskoj prozi pada mi na pamet primer sjajnog romana Natalije Fjedorčuk „Kako da zavoliš tržne centre“ (prevod Milica Markić) o postporođajnoj depresiji. Naravno, u daljini uvek odjekuje „Stakleno zvono“ Silvije Plat, kao koren svih ženskih autoogoljavanja svojih slabosti. A „U čekaonicama“ Dragana V Todoreskov u izdanju „No Rules“je jedna veoma hrabra knjiga, uz koju i smeh zaboli.
Ana Ristović, pesnikinja i prevodilac
,,Junakinje Dragane V. Todoreskov su heroine našeg doba, preosetljive i unezverene vlasnice izgubljenih iluzija, svojevoljno zarobljene u čekaonici za izlečenje i bolji život. Koliko god da ih nelojalni ljubavnici, nepouzdani prijatelji, posesivna porodica i brutalni poslodavci uznemiruju i ugnjetavaju, one ostaju energične i ponosne. (…) Ovaj venac žalosnih, uzbudljivih i vedrih kratkih priča može da se čita kao fragmentarni roman.“
prof. dr Vladislava Gordić Petković
Ne postoji žena sa ovih prostora koja se ne bi pronašla u pripovestima Dragane V. Todoreskov. Ako ne lično ,onda preko majki, baba, prababa… potcenjivanih i potčinjavanih kroz dugu istoriju, a čije sudbine današnje generacije nose u genima.
Sonja Atanasijević, dnevni list Danas
,,Volela bih da pročitam zbirku priča sa komplementarnim podnaslovom – Istorija muških mentalnih poremećaja. Iz muškog pera i vizure, naravno, ali jednako dobro promišljenu i napisanu kao što je to zbirka Dragane V. Todoreskov. Jer dogod se njihove muke objašnjavaju jedino kao „On, znate, pije…“ ili „On je ostao veliki dečak“ – nikome neće biti bolje. Ni u životu ni u književnosti.“
Mirjana Đurđević
Dok pljesnemo dlanom o dlan u naš život ući će junakinje prve zbirke priča Dragane V. Todoreskov. Polako ćemo se upustiti u njihove probleme, poremećaje, crnohumorne situacije. Nateraće nas i da pogledamo poneko filmsko ostvarenje, jer ćemo poželeti da osećamo tačno ono što one osećaju ili vide. Istančanim stilom Dragana V. Todoreskov nateraće nas da se zamislimo koliko smo mi one i koliko je na nama da ih prepoznamo kako u sebi tako i u drugima.
Gorica Radmilović
Ova knjiga je pre ciklus novela nego zbirka priča, jer ih povezuje zajednički fenomen – neka vrsta iskustva koje je žensko ali i egzistencijalno: uznemirenost, usamljenost, neshvaćenost, težnja ka vlastitoj sreći, spokoju (…) atipičan ukrštaj, miks melodramskog, komičnog, naturalističkog.
Saša Ćirić, emisija Gutenbergov odgovor (Radio Beograd)
Kakva zbirka priča!!! Čita se za dva dana, ne može da se ispusti iz ruku…Ove „ženske“ priče (razgovori, one nam se sve vreme obraćaju kao jedinoj pravoj prijateljici) su red smeha, red plakanja..Kao i u stvarnom životu. Velika preporuka od mene!!!
Tanja Radić, iz tima Delfi knjižara
Vrlo zanimljivo štivo, interesantno, lagano za čitanje, a opet tera na razmišljanje.
Maja, sa sajta Delfi knjižara
Blog post o knjizi pročitajte ovde.
Prikaz knjige iz pera prof. dr Vladislave Gordić Petković pročitajte ovde
Snimak promocije u kafe knjižari Štrik pogledajte ovde.
Gostovanje u TV emisiji Vavilon pogledajte ovde.
Prilog u crnogorskoj Pobjedi pročitajte ovde.
Prikaz knjige Vesne Šejić pročitajte ovde.
ISBN: 978-86-81882-27-6
edicija: nePROZAično
format: A5
broj strana: 190
Roman u kratkim rezovima, kako ga je nazvao Nikola Oravec.
Tridesetogodišnjak se vraća u Beograd iz Liona, dok se šeta gradom koji se u međuvremenu pretvorio u ružnogradilište – do neprepoznavanja, njegova poznanica Marta, istraživačka novinarka, ukazuje mu na falsifikatora umetničkih slika, izvesnog Isakova. Isakov tvrdi da je falsifikovao na desetine slike, koje su izložene u svetskim muzejima. Roman Niz pukotina predstavlja ujedno i ispovest lažnog slikara. Da li su sva ta platna zaista falsifikovana, i pohranjena u jednoj podunavskoj varoši?
Jedan izuzetan roman mlađeg autora Nikole Radića, filmskog kritičara, muzičara, dopisnika francuskih medija. Proza u ritmu koračanja po gradu, izgubljeno vreme – i odustanak od potrage za njim!
Uroš Đurković:
Prisustvo pukotina je često skrajnuto od opšteg pogleda, gurnuto pod tepih, tako da se gotovo samo svodi na remetilaštvo, odstupanje od željenog stanja. Malo ko će se dosetiti da pukotine često i povezuju. Od džikljanja korova, preko prilike za špijuniranje, do sastajališta mrava, pukotine su ne samo procepi u sceni, već i male pozornice za sebe. Gde ima loma, ima, dakle, i drame. A i lepote. Dovoljno je setiti se japanske kincugi grančarije, čija se estetika temelji na tragovima nastalim od pukotina.
Otuda nije slučajno da za pukotine ima mesta i u književnosti i to upravo u svojstvu susreta. Niz u naslovu dela bi, stoga, upućivao na kolekciju, odnosno, poziv na spajanje raspuknutosti. Ipak, iako preovlađujuća, fragmentarnost ipak uspeva da se donekle odupre entropiji. Ali u tom „donekle” klijaju mogućnosti za značajan književni napredak, budući da se „Niz pukotina” nalazi na izazovnoj sredokraći između komunikativnosti i nagoveštenosti poetskog radikalizma. Odišući atmosferom naizgled nonšalantnog, niskobudžetnog indie-filma, roman Nikole Radića u svojim najboljim momentima pitoreskno oslikava beogradsku topografiju i pažljivim jezikom pokazuje domete savremene neautentičnosti, upakovane u različite prakse snalaženja. I to ne samo u kontekstu priče o originalnosti falsifikata, koja ima značajno mesto u knjizi, već i u odnosu na generacijsko prepoznavanje. Deluje da je preovlađujući impuls onih koji su rođeni krajem osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka upravo snalaženje u novonastalim situacijama. Danas su mlađi ljudi sporedni igrači, čak i kada se čini da imaju glavne uloge.
S tim u vezi, ostavljen je i nezanemarljiv prostor za razvijanje likova, koji onoliko koliko obećavaju toliko se i rasipaju. Potrebna je posebna pažnja da bi se fiksirali odnosi i linije likova, uprkos očitoj brizi da dijalozi budu što življi i pristupačniji. Štaviše, verujem da bi ovde, kao i u mnogim slučajevima, odlično funkcionisala formula „less is more”. Shodno tome, vidim zapravo dva moguća i uzajamno isključujuća usmerenja za dalje pisanje Nikola Radića. Prvo bi podrazumevalo da se narativno jezgro ojača, dinamizuje, da postoji usredsređenost na dominantan pripovedni tok; dok bi drugo, sasvim suprotno, predstavljalo potpuno odustajanje od priče i prelazak u tekstocentričnu razbokorenost. Uveren sam da bi, u ovom slučaju, nedostatak kompromisa doneo korist svima, pogotovo imajući u vidu autorov pesnički talenat. Jer, pre i posle svega, Radić je najubedljiviji kada piše o usputnostima, periferiji, prostoru:
„Nozdrva nadraženih od luka i sa vrelim ostacima čaja na jeziku, okružen masivnim nameštajem i hrpom drangulija, osetio sam, možda i prvi put od povratka u Beograd, da
prostor na mene spušta svoje vunaste šake.” (53)
Uprkos mogućnostima za usavršavanje, „Niz pukotina” je prozni prvenac koji ne treba da bude prespavan. Niz pukotina – iz pukotina.
Momčilo Žunić:
Iako je autorski naum da glavna fabulativna ponornica, ali i njeni rukavci, pojedini motivacijski postupci ili bekgraund junaka kopne u nedovršenost i(li) nedovoljnu rasvetljenost – ne vika li se zato roman „Nizom pukotina“ – i da je to donekle korelat kako opšteg društvenog ćorsokaka, tako onog ličnog u kome se zatekao protagonista, ipak deluje da je neuralgična tačka što se uglavnom sve razlistava i gubi kroz to, a valjalo je pružiti dovoljnu meru zaokruženosti u nezaokruženosti. [Svestan sam da je lakše to reći, nego uraditi!]
Putevi dotle mogu biti raznoliki. Podrazumevaju ili da se pojačaju određeni već prisutni aspekti: voleo bih, recimo, da satirični momenti odsecaju glavu, umesto fijuka koji demonstriraju ili da je centralna tema o falsifikatima i Isakovu obogaćenija još dalekosežnijim refleksivno-esejizirajućim uvidima o problematici (potka ostaje zanimljiva na novin(ar)ski način, kao poziv na dalje istraživanje, a s tim u vezi je i razlog zašto pripovedača Marta šalje falsifikatoru morala da bude utegnutija) ili, primerice, daljim razlivanjem motiva falsifikata prema svim segmentima priče [Banalno uprošćeno: recimo da svi žive/živimo falsifikate od života] ili da se jednostavno rašrafilo u nepovratnom kompozicijsko-jezičkom eksperimentu pa u koji već podzemni zid u tunelu da se udari…
Ne kvari mi, stoga, sreću što je sve ostavljeno raspertlanim, jer roman je i dovoljno pitak i stilski ujednačen, već što, kao tek jednu od mogućnosti, iza toga ne naslućujem haos raspertlanosti, rupčagu [mraka] nakon niza pukotina ili barem pojedinačne ugrize daleko preko praga izdržljivosti koji će, svi đuture, od pripovedača načiniti otpadnika – mislio sam sve vreme da će se nešto više uraditi sa motivom nevešto naslikane slike iz garsonjere – te da bi se niz iz realistične matrice (društvene devastacije) mogao prevesti u metafizičku bulu. A kada se iz takve dimenzije iskoči natrag u (post)tranzitivnu divljinu sve je nepovratno drugačije, pa se tada o neupertlavanju više ni ne razmišlja.
ISBN: 978-86-81882-20-7
Edicija: nePROZAično
broj strana: 135
Sa publicističkom lakoćom, ovaj roman o poratnom dolasku u Prag, sa galerijom junaka iz bivše Jugoslavije, sa živim i veselim dijalozima koje ni rat nije uspeo da obezliči, svedoči nam o razlikama i sličnostima sa onim što se naziva Mitteleuropa o brojnim dilemama i problemima koji su se isprečili na tom putu migracije i integracije, i ostalim elementima ratnih posledica. Pisano ,,mrtvim” srpskohrvatskim jezikom, sa nacionalno nedefinisanim glavnim junakom koji nema ime i prezime u romanu, ovo je univerzalna priča o jednoj generaciji koja je odrastala osamdesetih, ratovala devedesetih, a sada živi rasuta po svetu i ne zaboravlja na svoj Balkan, generaciji koja je ‘zaglavila’ u sećanjima na osamdesete, pa su i reference na muziku i filmove odraz njihovog kulturnog identiteta. Sve u svemu, razgibani i zabavni zapis o stradanju i spasavanju jednog Balkanca.
Broj strana: 289
Format: A5
Edicija: Intimni vodiči
ISBN: 978-86-81882-19-1
Još jedno, ovog puta kratko, Pesoino neobjavljeno delo.
Članci na temu provincijalizma i ćiftinskog, koje je objavljivao u periodici.
Preveli sa portugalskog: Mladen Ćirić i Tamara Nikolić
ISBN: 978-86-81882-18-4
Edicija: Intimni vodiči
Potpuno nesvakidašnje priče sa raznih GSP linija, iz pera čoveka koji je, budući i vozač GSP-a, njihov svakodnevni putnik, kreator putanja i sapatnik.
,,Odlična knjiga, nešto novo i retko. Autor nas uvodi u svoje priče o putnicima, kolegama, drugim učesnicima u saobraćaju – motociklistima, vozačima automobila koji seku njegovu trasu, pešacima (od kojih se neki, igrom slučaja, možda može naći i POD TOČKOM), a da mi sve vreme vidimo i njega, učesnika tog života, koji je tu, uronjen u taj život punim srcem, a opet izmaknut na poziciju posmatrača koja ga nagoni da ponešto o svemu tome podeli sa drugima. Neke od priča ostaju u domenu slike … Druge priče već usložnjavaju perspektivu – slike su dopunjene dijalozima, čujemo i druge glasove osim autorovog, i oni govore svojim narečjima, svojim specifičnim načinom govora.“
Sonja Vukadinović, posvećena čitateljka
Prilog o ovoj knjizi možete pogledati i na Jutjubu kod čuvenih Bookvalista.
Ova knjiga izašla je u našem izdanju i na engleskom jeziku.
ISBN: 978-86-
Edicija: nePROZAično
Kritičko izdanje Pesoinog vodiča kroz Lisabon!
Ovu neveliku knjigu, sa podnaslovom “šta bi putnik trebalo da vidi“, najpoznatiji portugalski pisac pisao je na engleskom jeziku, a ovo izdanje donosi i prevodiočeve istraživačke komentare o mestima, pojavama, štampi koja se pominje a od kojih neka više ne izlazi, gde možemo pratiti promene koje je Lisabon pretrpeo od godine nastanka ove knjige (1925) do sada.
Poznata nam je svima Knjiga nespokoja, Pesoina flanersko-kontemplativna proza o Lisabonu, no ovaj vodič ujedno je i zgodan priručnik za putovanje i artefakt potpisan velikim umetnikom, pa se njegova vrednost meri na više načina.
Prevod sa engleskog: Vladimir Živanović
ISBN: 978-86-8182-01-6
Edicija: Intimni vodiči
e-knjiga dostupna na https://www.novinarnica.net/knjige/2165/kako-napisati-pomodni-roman-kako-napisati-lazni-putopis
Izuzetno zabavno i duhovito, kratko, jezgrovito, u dijaloškoj formi.
Engleski pisac i moreplovac Frederik Marijat satirično opisuje kako napisati roman koji će lako rasprodati tiraž, a u nastavku slede i uputstva kako napisati putopis ne pomičući se iz svoje fotelje!
Iako dela pisana sredinom 19. veka, vrlo su aktuelna i sada, što zbog pomodnih romana koji se pišu i dan-danas, što zbog ere fotomontaže i ‘‘lažiranja’’ egzotike… Marijatova britka zapažanja provučena kroz replike junaka, a natopljena humorom, u oba ova dela svedoče nam o univerzalnim ljudskim boljkama i težnjama.
Ovo je prvi prevod ovih Marijatovih kratkih dijaloških zapisa na našem jezičkom podneblju, a predstavljaju isečke iz većeg proznog dela pod nazivom Olla podrida iz 1840. godine.
Prevod sa engleskog: Vladimir Živanović
Edicija: Na stranputici
ISBN: -978-86-902369-4-7
Format: B6
Broj strana: 61
Doslovno uputstva za upotrebu grada Beča, posebno za ljude sa Balkana!
Podseća na čuveni Lazara Džamića i njegov Čaj od šljiva – vodič za zalutale po Londonu, za mentalitet Engleza i poređenje sa našim običajima i navikama, samo što je Novaković to uspešno preneo na bečke prilike.
Goran Novaković, Beograđanin koji preko 29 godina živi u Beču, napisao je duhovitu studiju karaktera – naših ljudi ali i tamošnjih lokalaca, obogativši je isečcima iz istorije, jezičkim zanimljivostima, opaskama o slobodi, prednostima i ambijentu ovog grada, više puta prvorangiranom kao najbolji grad za život.
Knjiga je intenciozno prelomljena više kao poema nego kao naracija i sva poglavlja teku u nizu, jer ona, po svojoj suštini, to i jeste: prozno-esejistička poema o Beču.
ISBN: 978-86-902369-2-3
edicija: Intimni vodiči
e knjiga dostupna na: https://www.novinarnica.net/knjiga/2163/bec-za-nase-uputstva-za-upotrebu-grada
Ovde možete čuti i gostovanje autora na Radio Beogradu 2 i njegovu priču o bečkim balovima, proceduri za kupovanje karata za čuveni bečki novogodišnji koncert i drugim zanimljivostima:
https://www.rts.rs/upload/storyBoxFileData/2020/01/10/38147905/DIONIS%2012_01_2020_.mp3
„AKO PREĐEŠ REKU, ako pređeš reku, rekao je otac, više nikad nećeš kročiti u ovu kuću. Ako odeš na drugu stranu, pazi se, ako odeš na drugu stranu.“ Mali sam bio kada mi je ovo prvi put rekao. Bio sam do pola njegove ruke, dotle sam dosezao, opet propinjući se na prste da porastem, samo da se malo primaknem braći koja su bila za glavu viša od oca, kad klekne. Mali sam bio, ali se sećam. Gledao je negde tamo, kao da brdo i šuma u daljini ne postoje, kao da su ruševine spaljenih kuća tu zbog vrana, kao da ništa nije važno, ništa, kao da njegov pogled prolazi kroz sve.’’
Roman u pričama, ili priče nanizane kao roman, belgijske autorke iz Brisela, Ženevjev Dama, otkriva nam čudesan svet preko obale.
Zašto je važno ne preći na drugu stranu? Ova proza uranja u mit o identitetu, prijateljstvu, (ne)važnosti zabrana. Raskrinkati misteriju druge obale, univerzalno je pitanje, a ovde, dodatno, osenčeno porodičnom pričom.
preveo sa francuskog jezika: Dejan Acović
edicija: Enklava
broj strana: 94
,,Subotom uveče je posebna atmosfera u baru Eden. Svi smo uzbuđeni jer je školska nedelja završena, jer se sutra spava, ali pre svega jer je večeras subota, a subotom svako ima nešto što može da dâ ostalima. Dobro nam je, ovde unutra. Udišemo oblačiće dima, psujemo udarajući o stakla arkada kada nas neptrijateljski vojnik nanišani i raznese nam glavu, ili kada sjajna lopta flipera sklizne udesno ili ulevo u one proklete rupe, iako nisi ništa pogrešio. Dešava se, takođe, da fliper počne da škripi jako jer je neko dobio 100 000 poena i pobedio partiju, pa svi hrle da vide: često je Džeri taj koji igra, i čim vidi da je okružen nama tako radoznalima, kaže „Odjebite, postavljam rekord”, i nastavlja da prčka tako, s okruglim stomakom naslonjenim na kraj flipera i stopalima ukrštenim na pedalama.’’
Knjiga kratkih priča nagrađenog švajcarskog autora iz Tesina, jedinog italijanskog kantona ove zemlje, Masima Đecija, pruža nam uvid u jedan svakodnevni, grozničavi svet Lugana i drugih mesta, ispisan svežim jezikom, često u slengu, ali opet narativno dovoljno književnoumetnički uobličeno. Zvezde su blizu, dovoljno blizu iz perspektive ove proze, i autor nam garantuje to putovanje, baš u duhu švajcarskog (alpskog?!) Mediterana.
prevele sa italijanskog jezika: Milena Ilić Mladenović, Sofija Živković
edicija: Enklava
broj strana: 127
Lirski roman o muzici nagrađivanog tajvanskog pisca.
Natopljen nežnošću, spaja, na harmoničan način, zapadnu klasičnu muziku i prisnost, toplinu Istoka. Emili i njen stenvej, naratorove iluzije o snegu, prizori Njujorka i prestonice Tajvana, nemir zbog jedne smrti.
Ovaj lirski roman o muzici tajvanskog pisca Gua Ćijangšenga dobio je više nacionalnih priznanja,
među kojima i United Daily Literature Award i Taiwan Literature Golden Award.
Roman predstavlja, prema rečima prevodioca, harmoniju klasične muzike Zapada i savremene kulture Dalekog istoka, no po duhu i atmosferi ni malo nije zapadni, uprkos fragmentima koji se odvijaju u Njujorku, naprotiv, u njemu se susreću sve one tople, prisne asocijacije koje vezujemo za istočnjačko i koje pripadaju Istoku.
Emili i njen klavir, Rahmanjinovljeva Pesma bez reči, brojne poetske situacije, opisi stanja, sneg koji provejava kroz naratorove misli, kao da roman ima mnoštvo glavnih junaka, bestelesnih, nematerijalnih a ubedljivo živih.
ISBN: 978-86-81882-42-9
broj strana: 121
format: A5
edicija: ORIJENTacija
Dejvid Milar, britanski novinar, geolog, arheolog-amater, čovek koji je godinama živeo u Emiratima i istraživao šta sve krije nepregledna pustinja, došao je do neverovatnih otkrića koja će vašu predstavu o ovom gradu i regionu Persijskog zaliva zasigurno promeniti iz korena.
Dubai nije samo grad luksuza, ispod peščanih dina koje ga okružuju zakopane su tajne, a sam autor kaže da se, dok ih je pomno istraživao, osećao kao u nekom detektivskom filmu uživo.
Dubai i Emirati imaju veličanstvenu i šarenoliku prošlost, koja se proteže čak do maglovitog praskozorja čovečanstva, punu privlačnih legendi o prošlim vremenima, istorijskih mesta koje oživljavaju prošlost, i skupinu ličnosti kakvu bi svaka turistička organizacija samo mogla poželeti. Uz to ima i misteriju koja se kotira visoko uz one o tome ko je sagradio piramide, gde se nalazila Atlantida, stvarnu lokaciju Rajskog vrta i ko je zapravo upucao Kenedija.
Zahvaljujući svoj trgovini koja se odvija u njegovom susednom Džulfaru, Dubai se u nekom trenutku pomerio za stepenicu više od ribarskog sela i sada je bio centar iskopavanja bisera. Godine 1570. pojavljuje se na mapi Zaliva koju je nacrtao Abraham Ortelijus, a deset godina kasnije Gasparo Balbi, državni draguljar Venecije, posetio je Dubai da istraži izvor bisera, opisujući ga kao „prosperitetni grad, zavisan većinom od iskopavanja bisera.”
Ova knjiga će vam zasigurno promeniti percepciju ove pustinjske zemlje i uvesti u neočekivanu avanturu ispod peska!
Preveli sa engleskog jezika: Simona Miladinović i Vladimir Živanović
Fotografije priložene u galeriji ustupio je autor.
ISBN: 978-86-81882-54-2
broj strana: 271
edicija: Intimni vodiči
format: A5
Očita je i igra reči u naslovu romana: recepcioner-percepcioner. U doba velike migrantske krize, sudar Istoka i Zapada, predrasuda, nerazumevanja i prihvatanja Drugosti, sve u jednom malom neuglednom objektu, hostelu Preko granice, u Beogradu.
Narator je ujedno i autor, jer se roman bazira na piščevom iskustvu rada u hostelu gde su odsedali migranti sa Bliskog istoka. Migosi, kako ih narator/autor od milja zove, pišući njihovo ime velikim početnim slovom, centralna su tema ove knjige, ali ne i jedina.
Ovaj roman je neka vrsta domaćeg Belog hotela, Hotela Savoy, Hotela Berlin, svih onih romana sa hotelima kao prostorima gde se smešta najneverovatnija galerija likova.
Knjiga je teška, neizdrživo teška na momente, ali ujedno i izuzetno zabavna, svakodnevna, životna, brutalna – po opaskama koje narator iznosi o Zapadu, Istoku, Balkanu, tim granicama koje su negde nepokolebljive, no fluidne ponekad, moguće da se prevaziđu ili barem prihvate.
Da li će Migosi uspeti da pređu preko granice, sa stajalište u hostelu Preko granice?
I da li zapadnjaci kada putuju na istok idu u biznis hodošašće, da li idu u orijentalne predele zbog sebe ili zbog tog sveta, ili u potragu za nečim odista, i čime tačno?
Roman je uvršćen u uži izbor za Vitalovu nagradu, koja se dodeljuje za najbolja ostvarenja u svim žanrovima, a obrazloženje žirija je možda ujedno i dodatni opis njegove prirode:
Književnost reflektuje svet i svet reflektuje nju, a tome ćemo tek svedočiti u godinama koje su pred nama i u kojima će pisci tematizovati istorijske i društvene događaje čiji smo svedoci danas. Sada je, možda više nego ikada, neophodno zauzeti stav, iskazati kritičko mišljenje, pokazati angažman i učestvovati u izgradnji boljeg društva. Upravo nam književnost pruža okvir pomoću kog to možemo da postignemo, bilo da se radi o kanonskim delima iz oblasti beletristike, istorije, filozofije i estetike, ili o savremenoj produkciji koju žiri ove nagrade i valorizuje.
ISBN: 978-86-81882-52-8
edicija: nePROZAično
format: A5
broj strana: 178
Available at Delfi bookshops!
This book does an amazing job showcasing to foreigners the phenomenon called – Belgrade public transportation.
Capital city of Serbia and former Yugoslavia, the only true metropolis in the Balkans, encompasses a diverse gallery of characters in its buses, trams and trolleybuses. And who better to describe their destinies and funny conversations than a man driving public transportation?
Nenad Milenković Panić is exactly that – city bus driver, sensitive to the human soul, eager to describe this atmosphere of daily drives across Belgrade.
Translated into English by Vladimir Živanović
KADA BI LJUDI VIŠE PUTOVALI,
NE BI BILO TOLIKO RATOVA I NETRPELJIVOSTI
kaže jedan od junaka ove knjige, Jaq Greenspon, 46, iz Litvanije.
Ove ispovesti svakidašnjih ljudi iz celog sveta, mahom Azije, unikatan su dokument dokumentarno-putopisne proze, a prečesto je utkan i plot twist u njihove priče. Tu si periferija Šangaja gde narator odseda kod čudnog lika, i Laos, i moskovski aerodrom na kom u šatoru živi jedan Iranac (čija fotografija je uzeta za korice knjige), i Bangok, Burma, Australija, El Salvador, pa sve do Atine i Skoplja…
Način na koji se autor identifikuje sa raznolikim karakterima i profilima ličnosti, zanimanjima, životnim sudbinama, ,,kupio“ nas je odmah, nema sumnji da će i vas! Svakidašnji ljudi nisu ni malo to: svakidašnji, obični. Naprotiv.
Knjiga je ušla u najuži izbor za nagradu Jože Horvat, koju dodeljuje Hrvatsko društvo pisaca, za putopisnu prozu. Evo i obrazloženja žirija – zašto je baš Tinova knjiga izabrana u šest finalista:
Knjiga originalnog koncepta opisuje susrete s neobičnim i običnim osobama koje autor upoznaje na putovanjima diljem svijeta. Autor iskazuje i svoje viđenje putopisa kao punokrvnog prikaza mjesta i ljudi. Ne robuje ni društvenim ni književnim konvencijama. Upoznaje se s najrazličitijim osobama, koje nerijetko pripadaju i tzv. polusvijetu, i svakom sugovorniku prilazi sa strastvenom znatiželjom te ostvaruje uzbudljivo i zanimljivo štivo.
Hrvatski autor @tino.dezelic uspeva da iz azijsko-globalne avanture doda i prilično neočekivani osvrtom na Jugoslaviju na kraju, napisan u formi paralelnih monologa dvaju junaka, njegovih roditelja, i to putovanje – u vreme, u prošlost, zaista zaokružuje ovo lutanje.
ISBN: 978-86-81882-40-5
edicija: Intimni vodiči
format: A5
broj strana: 214
Nova prozna knjiga autora koga je kritika prepoznala kao kombinaciju Harmsa i Domanovića! ,,Treba se družiti samo sa budalama, pijancima,
Roman sa neodoljivim soundtrakom, sa neočekivanim završetkom lirske povesti o muškarcu i ženi koji maštaju. O čemu? To svakako nije Rejkjavik kako bi se moglo pomisliti.
Edicija: Intimni vodiči
Broj strana: 189
,,Drvi o toj četvrti kao o nekom posebnom kraju u kome se nalazi, eto, neka poslastičarnica u koju nisam ušao, a problem je što iz nje nisam izašao, baš tako sam shvatio njena predanja okačena o peteljku lilihipa čiju sam koščicu odavno izgubio. Pričala je o svom djetinjstvu, iako nije bila obavezna da to čini, služila se prastarim trikovima poistovjećivanja sa sagovornikom, omekšavanjem betona vodom, samo što beton vodu upije i opet ćuti, čeka novi mlaz a mlazovi pristižu…“
Junak se gubi u fenomenu quarter-life crisis, a tu su i Razo (razum) i Pamela (kreativnost) za koje nismo sigurni ko su tačno, jesu li podstanari u njegovoj glavi, ili cimeri zajedno sa njim u toj sobi iskrivljene realnosti?
Vešto ispripovedan paralelni univerzum, gde junacima vrlo sadržajno protiče vreme, sa puno dinamike i obrta, ali sa ishodom koji ne možete predvideti. Jer vas narator ničim ne navodi na zaključak, niti na rešenje. Ponajmanje na rešenje.
Autor ovog romana pobedio je na konkursu za knjigu Doma kulture Studentski grad, a bio je u širem izboru za nagradu Biljanu Jovanović.
ISBN: 978-86-81882-24-5
edicija: nePROZAično
format: A5
broj strana: 193
Brza, brutalna proza. Bizarno, surovo, do koske ogoljeno.
Priča ispripovedana iz ugla počinioca nasilja, obrnuta perspektiva od one koju očekujemo. Zaista, ovaj roman ne štedi čitaoca. Ako želite da čitate bez predrasuda, Odrastanje će vam doneti priču koja suštinski predstavlja retku perspektivu: ispovest nasilnika – temu nasilje iz ugla počinioca, otkriva pozadinu tih destruktivnih poriva ukorenjenu u disfunkcionalnoj porodici i patrijarhatu.
Fotografije knjige: Marija Šehanović
iz kritike bukstagramera @pedja_reads
Miki Aranđelović, Bookvar.rs
Nevena Stajković, časopis Kuš
ISBN: 978-86-81882-34-4
edicija: nePROZAično
format: A5
broj strana: 118
Dugo čekani roman u kratkim pričama Nenada Barakovića, autora Besparačkih priča!
Ovog puta u širem obimu, detaljnija, i svakako ne manje suluda, ispovest o Luzergradu i Luzegrađanima.
Gospodin Baraković je ravničarska bejzbol palica. Njegov stil je furiozan, on zasigurno piše brže nego što govori i to jako godi. Nenadu ne treba ništa oduzimati a sam će nam dodati kada za to bude vremena. Pitko, čitko, a ni malo plitko….hvala.
Dule Nedeljković
Baš kao i Kokošgrad legendarnog Džona Kupera Klarka i Barakovićev Luzergrad je polumitsko mesto gde se sreću genijalci i marginalci, uz škripu kočnica i gitarskih distorzija, u prozi koja u sebi ima dovoljno života, maligana i rokenrola za jedno jako, mamurno čitanje.
Dejan Stojiljković
Knjiga Nenada Barakovića nepredvidiv je rollercoaster kroz postapokaliptični Luzergrad, začinjen medmeksovskim likovima koji pokušavaju u životu na marginama naći ljepotu i smisao što nas bolno podsjeća na tranzicijsku stvarnost regije i regiona. Jezično začinjen nepredvidivim i originalnim metaforama s bezbroj referenci iz pop i rok kulture ovo djelo predstavlja reprezentativni dokaz otpora zdravog mozga. Ne, ne čini vam se, poručuje Baraković, živimo stvarno karikaturalnu stvarnost, a budući smo odavno prešli preko ruba zdravog razuma, hajmo se barem dobro zabaviti.
Mile Kekin
Kada sam počeo da čitam Barinu knjigu pomislio sam da se navukao na pejotl ali sam sa svakom stranicom sve više video kako oslobađa od okova svoje unutrašnje biće, zver i pušta je da divlja nepoznatim literalnim prostranstvima. Kreativno. Maštovito. Čist rokenrol!
Darko Mitrović
Luzergrad i Džoni, kako ih ne zavoleti? U vrtlogu kratkih priča pronaći ćemo sebe, sve želje, sav mrak grada… Pratićemo trag rokenrola, učićemo…
Besparačke priče su idealan uvod u još dublju satiričnu sagu, a ja očekujem i roman.
Preporuka za one koji vole da misle svojom glavom.
Vladimir Martić, Goodreads kritika
ISBN: 978-86-81882-33-7
edicija: nePROZAično
format: A5
broj strana: 141
Ovaj lirski roman smešten je na periferiju grada, na mesto gde je sunčev zrak oštriji.
Sa blagom socijalnom notom, ova poetska proza uči nas ulicama koje možda ne bi bile u prvom planu na mapama grada i koje nam pripovedaju ljubavne i druge nemire, ali najviše produbljivanje svetlošću.
Vidikovac, jedna oštrina, zasečenost mesta i vremena, nečujni huk vetra koji zaseca dah, i ide pravo u zemlju. Mesto u kom se vrlo jasno oseća izraz sopstvenog tela, bodljikavosti, ženske i majčinske, kao sekirom, izražene slutnje. Pušten u raku, ili još bolje rečeno, u Rakovicu vremena, da se kako ume snalazi, da se nežnim padobranom života i smrti, u taj isti otvor zemlje, kako ume spusti.
ISBN: 978-86-81882-31-3
edicija: nePROZAično
format: A5
broj strana: 120
Gročanska čaršija: ostalo je malo od nje, a istorijski se prostirala bogato, gusto, umršeno. Ova mala varoš na Dunavu bila je nekada deo Carigradskog puta. Tu su blizu nastradali i prvi beogradski martiri.
Sve to, ali u širinu, prožeto melaholijom i lokalnim pričama, ovo je venac kratkih priča koje sakupljene na jednom mestu čine nešto kao roman-varošicu.
Berbernice, pas po imenu fon Dutch, stara lipa, vinske sorte, Dunav i opet Dunav, i ovaj “naš“ otomanski i onaj preko – banatski…
Nenad Milenković Panić uspeo je da sve to ušrafi u univerzalan, nadgeografski simbol zavičaja.
Svako će se tu lako pronaći, u tom njegovom Mestu, ma koje bilo vaše lično mesto.
ISBN: 978-86-81882-32-0
edicija: Intimni vodiči
format: B6
broj strana: 304
Nastavak knjige Kako napisati pomodni roman / Kako napisati lažni putopis engleskog pomorskog kapetana iz 19. veka Frederika Marijata. Neverovatno
Prvi srpski kriminalistički roman, napisan davne 1896, a objavljen 1926. godine.
Ovo je prvo izdanje posle te 1926. godine da je zasebno, pri čemu svakako treba spomenuti da postoji i jedno izdanje – Tasinih ukupnih dela, ili bar obimno izabranih – gde su i njegovi romani Deca robijaši, Dnevnici i drugo. Bio je prvi srpski školovani policajac, sa diplomom pravnog fakulteta. Okončao je samoubistvom, u svom stanu na Dorćolu.
Preslušajte i radio emisiju na tu temu ovde.
ISBN: 978-86-81882-30-6
edicija: Na stranputici
format: B6
broj strana: 252
Zbirka od 14 priča raznorodnih ženskih profila: influenserke, profesorke, prosjakinje, ranjene ratnice, studentkinje, žene u staračkom domu… Ceo spektar boja, i bola. Šta reći a da je veće od ovog podnaslova istorija ženskih mentalnih poremećaja? Priču dopunjava i vizual slikarke Biljane Willimon, koja nam je za ovu priliku ustupila svoj rad.
,,Ne može se tačno utvrditi u koga Dragana V. Todoreskov upire svoj prst. U žene koje trpe opresiju i postaju ravnodušne, depresivne i agresivne? Ili u žene, najčešće majke, koje utiru puteve opresiji? Ili u muškarce, proizvođače kvazipatrijarhalnih vrednosti?“
Kristina Stevanović
Ovo je jedna odlična, posebna, intrigantna, tragikomična, jezički slojevita zbirka priča ženskog višeglasja povezanog istom mukom – zbog ovog ili onog skrenuti sa puta, prsnuti, zalutati i s uma sišavši biti i dalje među ljudima, uprkos svemu. Ne znam da li je iko u srpskoj književnosti do sada pisao na osetljive teme ženske depresije, zavisnosti, prostitucije, paranoje, opsesija i histerije, i to ovako da cela knjiga bude na tu temu, al evo, u savremenoj poljskoj prozi pada mi na pamet primer sjajnog romana Natalije Fjedorčuk „Kako da zavoliš tržne centre“ (prevod Milica Markić) o postporođajnoj depresiji. Naravno, u daljini uvek odjekuje „Stakleno zvono“ Silvije Plat, kao koren svih ženskih autoogoljavanja svojih slabosti. A „U čekaonicama“ Dragana V Todoreskov u izdanju „No Rules“je jedna veoma hrabra knjiga, uz koju i smeh zaboli.
Ana Ristović, pesnikinja i prevodilac
,,Junakinje Dragane V. Todoreskov su heroine našeg doba, preosetljive i unezverene vlasnice izgubljenih iluzija, svojevoljno zarobljene u čekaonici za izlečenje i bolji život. Koliko god da ih nelojalni ljubavnici, nepouzdani prijatelji, posesivna porodica i brutalni poslodavci uznemiruju i ugnjetavaju, one ostaju energične i ponosne. (…) Ovaj venac žalosnih, uzbudljivih i vedrih kratkih priča može da se čita kao fragmentarni roman.“
prof. dr Vladislava Gordić Petković
Ne postoji žena sa ovih prostora koja se ne bi pronašla u pripovestima Dragane V. Todoreskov. Ako ne lično ,onda preko majki, baba, prababa… potcenjivanih i potčinjavanih kroz dugu istoriju, a čije sudbine današnje generacije nose u genima.
Sonja Atanasijević, dnevni list Danas
,,Volela bih da pročitam zbirku priča sa komplementarnim podnaslovom – Istorija muških mentalnih poremećaja. Iz muškog pera i vizure, naravno, ali jednako dobro promišljenu i napisanu kao što je to zbirka Dragane V. Todoreskov. Jer dogod se njihove muke objašnjavaju jedino kao „On, znate, pije…“ ili „On je ostao veliki dečak“ – nikome neće biti bolje. Ni u životu ni u književnosti.“
Mirjana Đurđević
Dok pljesnemo dlanom o dlan u naš život ući će junakinje prve zbirke priča Dragane V. Todoreskov. Polako ćemo se upustiti u njihove probleme, poremećaje, crnohumorne situacije. Nateraće nas i da pogledamo poneko filmsko ostvarenje, jer ćemo poželeti da osećamo tačno ono što one osećaju ili vide. Istančanim stilom Dragana V. Todoreskov nateraće nas da se zamislimo koliko smo mi one i koliko je na nama da ih prepoznamo kako u sebi tako i u drugima.
Gorica Radmilović
Ova knjiga je pre ciklus novela nego zbirka priča, jer ih povezuje zajednički fenomen – neka vrsta iskustva koje je žensko ali i egzistencijalno: uznemirenost, usamljenost, neshvaćenost, težnja ka vlastitoj sreći, spokoju (…) atipičan ukrštaj, miks melodramskog, komičnog, naturalističkog.
Saša Ćirić, emisija Gutenbergov odgovor (Radio Beograd)
Kakva zbirka priča!!! Čita se za dva dana, ne može da se ispusti iz ruku…Ove „ženske“ priče (razgovori, one nam se sve vreme obraćaju kao jedinoj pravoj prijateljici) su red smeha, red plakanja..Kao i u stvarnom životu. Velika preporuka od mene!!!
Tanja Radić, iz tima Delfi knjižara
Vrlo zanimljivo štivo, interesantno, lagano za čitanje, a opet tera na razmišljanje.
Maja, sa sajta Delfi knjižara
Blog post o knjizi pročitajte ovde.
Prikaz knjige iz pera prof. dr Vladislave Gordić Petković pročitajte ovde
Snimak promocije u kafe knjižari Štrik pogledajte ovde.
Gostovanje u TV emisiji Vavilon pogledajte ovde.
Prilog u crnogorskoj Pobjedi pročitajte ovde.
Prikaz knjige Vesne Šejić pročitajte ovde.
ISBN: 978-86-81882-27-6
edicija: nePROZAično
format: A5
broj strana: 190
Ispovest građanina Novog Beograda : Moja je majka bila vojno lice sa činom. Žena vojnik, podoficir, oficir, nikad nisam znao.
U gradu Dar Al Džihadu, u državi Serf-Vilajeti, davne 1839. godine osnovana je ustanova za obrazovanje profesionalnih okultista.
Osnivač i vlasnik liceja bila je habzburška (austrijska) podanica Madam fon Kronštat, čiji su datumi rođenja i smrti do danas nepoznati.
Pripada saksonskoj nacionalnoj manjini koja je u vreme habzburške dominacije nad Transilvanijom predstavljala vladajuću kastu.
Završila je najprestižniji okultni univerzitet u Kluž-Napoki, ali se na neobjašnjiv način obrela u Osmanskom carstvu nedugo posle sticanja diplome…
Njena vladavina nad vešticama i volšebnicima Beogradskog pašaluka (kasnije Srbije, Kraljevine SHS i Jugoslavije) trajala je do 1934.
I pored mnogih nepoznanica, ona će ostati upamćena kao osnivač prve mešovite žensko-muške obrazovne institucije na Balkanu.
Misteriozna madam fon Kronštat je već 1866. godine Licej preimenovala u Visoku akademiju za veštičarsko-volšebničke delatnosti. Međutim, ona je tom prilikom na prosvetiteljsko-apsolutistički način upravljala paradržavnom tvorevinom koja se u tajnim arhivama srpske žandarmerije spominjala kao Okultičeskij sojuz Serbii ili prevedeno na savremeni jezik, Okultni savez Srbije…
Kula Strahinja je svakako oponent kuli Nebojša!
ISBN: 9788681882092
Edicija: nePROZAično
Format: A5
Broj strana: 158
Roman u kratkim rezovima, kako ga je nazvao Nikola Oravec.
Tridesetogodišnjak se vraća u Beograd iz Liona, dok se šeta gradom koji se u međuvremenu pretvorio u ružnogradilište – do neprepoznavanja, njegova poznanica Marta, istraživačka novinarka, ukazuje mu na falsifikatora umetničkih slika, izvesnog Isakova. Isakov tvrdi da je falsifikovao na desetine slike, koje su izložene u svetskim muzejima. Roman Niz pukotina predstavlja ujedno i ispovest lažnog slikara. Da li su sva ta platna zaista falsifikovana, i pohranjena u jednoj podunavskoj varoši?
Jedan izuzetan roman mlađeg autora Nikole Radića, filmskog kritičara, muzičara, dopisnika francuskih medija. Proza u ritmu koračanja po gradu, izgubljeno vreme – i odustanak od potrage za njim!
Uroš Đurković:
Prisustvo pukotina je često skrajnuto od opšteg pogleda, gurnuto pod tepih, tako da se gotovo samo svodi na remetilaštvo, odstupanje od željenog stanja. Malo ko će se dosetiti da pukotine često i povezuju. Od džikljanja korova, preko prilike za špijuniranje, do sastajališta mrava, pukotine su ne samo procepi u sceni, već i male pozornice za sebe. Gde ima loma, ima, dakle, i drame. A i lepote. Dovoljno je setiti se japanske kincugi grančarije, čija se estetika temelji na tragovima nastalim od pukotina.
Otuda nije slučajno da za pukotine ima mesta i u književnosti i to upravo u svojstvu susreta. Niz u naslovu dela bi, stoga, upućivao na kolekciju, odnosno, poziv na spajanje raspuknutosti. Ipak, iako preovlađujuća, fragmentarnost ipak uspeva da se donekle odupre entropiji. Ali u tom „donekle” klijaju mogućnosti za značajan književni napredak, budući da se „Niz pukotina” nalazi na izazovnoj sredokraći između komunikativnosti i nagoveštenosti poetskog radikalizma. Odišući atmosferom naizgled nonšalantnog, niskobudžetnog indie-filma, roman Nikole Radića u svojim najboljim momentima pitoreskno oslikava beogradsku topografiju i pažljivim jezikom pokazuje domete savremene neautentičnosti, upakovane u različite prakse snalaženja. I to ne samo u kontekstu priče o originalnosti falsifikata, koja ima značajno mesto u knjizi, već i u odnosu na generacijsko prepoznavanje. Deluje da je preovlađujući impuls onih koji su rođeni krajem osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka upravo snalaženje u novonastalim situacijama. Danas su mlađi ljudi sporedni igrači, čak i kada se čini da imaju glavne uloge.
S tim u vezi, ostavljen je i nezanemarljiv prostor za razvijanje likova, koji onoliko koliko obećavaju toliko se i rasipaju. Potrebna je posebna pažnja da bi se fiksirali odnosi i linije likova, uprkos očitoj brizi da dijalozi budu što življi i pristupačniji. Štaviše, verujem da bi ovde, kao i u mnogim slučajevima, odlično funkcionisala formula „less is more”. Shodno tome, vidim zapravo dva moguća i uzajamno isključujuća usmerenja za dalje pisanje Nikola Radića. Prvo bi podrazumevalo da se narativno jezgro ojača, dinamizuje, da postoji usredsređenost na dominantan pripovedni tok; dok bi drugo, sasvim suprotno, predstavljalo potpuno odustajanje od priče i prelazak u tekstocentričnu razbokorenost. Uveren sam da bi, u ovom slučaju, nedostatak kompromisa doneo korist svima, pogotovo imajući u vidu autorov pesnički talenat. Jer, pre i posle svega, Radić je najubedljiviji kada piše o usputnostima, periferiji, prostoru:
„Nozdrva nadraženih od luka i sa vrelim ostacima čaja na jeziku, okružen masivnim nameštajem i hrpom drangulija, osetio sam, možda i prvi put od povratka u Beograd, da
prostor na mene spušta svoje vunaste šake.” (53)
Uprkos mogućnostima za usavršavanje, „Niz pukotina” je prozni prvenac koji ne treba da bude prespavan. Niz pukotina – iz pukotina.
Momčilo Žunić:
Iako je autorski naum da glavna fabulativna ponornica, ali i njeni rukavci, pojedini motivacijski postupci ili bekgraund junaka kopne u nedovršenost i(li) nedovoljnu rasvetljenost – ne vika li se zato roman „Nizom pukotina“ – i da je to donekle korelat kako opšteg društvenog ćorsokaka, tako onog ličnog u kome se zatekao protagonista, ipak deluje da je neuralgična tačka što se uglavnom sve razlistava i gubi kroz to, a valjalo je pružiti dovoljnu meru zaokruženosti u nezaokruženosti. [Svestan sam da je lakše to reći, nego uraditi!]
Putevi dotle mogu biti raznoliki. Podrazumevaju ili da se pojačaju određeni već prisutni aspekti: voleo bih, recimo, da satirični momenti odsecaju glavu, umesto fijuka koji demonstriraju ili da je centralna tema o falsifikatima i Isakovu obogaćenija još dalekosežnijim refleksivno-esejizirajućim uvidima o problematici (potka ostaje zanimljiva na novin(ar)ski način, kao poziv na dalje istraživanje, a s tim u vezi je i razlog zašto pripovedača Marta šalje falsifikatoru morala da bude utegnutija) ili, primerice, daljim razlivanjem motiva falsifikata prema svim segmentima priče [Banalno uprošćeno: recimo da svi žive/živimo falsifikate od života] ili da se jednostavno rašrafilo u nepovratnom kompozicijsko-jezičkom eksperimentu pa u koji već podzemni zid u tunelu da se udari…
Ne kvari mi, stoga, sreću što je sve ostavljeno raspertlanim, jer roman je i dovoljno pitak i stilski ujednačen, već što, kao tek jednu od mogućnosti, iza toga ne naslućujem haos raspertlanosti, rupčagu [mraka] nakon niza pukotina ili barem pojedinačne ugrize daleko preko praga izdržljivosti koji će, svi đuture, od pripovedača načiniti otpadnika – mislio sam sve vreme da će se nešto više uraditi sa motivom nevešto naslikane slike iz garsonjere – te da bi se niz iz realistične matrice (društvene devastacije) mogao prevesti u metafizičku bulu. A kada se iz takve dimenzije iskoči natrag u (post)tranzitivnu divljinu sve je nepovratno drugačije, pa se tada o neupertlavanju više ni ne razmišlja.
ISBN: 978-86-81882-20-7
Edicija: nePROZAično
broj strana: 135
Sa publicističkom lakoćom, ovaj roman o poratnom dolasku u Prag, sa galerijom junaka iz bivše Jugoslavije, sa živim i veselim dijalozima koje ni rat nije uspeo da obezliči, svedoči nam o razlikama i sličnostima sa onim što se naziva Mitteleuropa o brojnim dilemama i problemima koji su se isprečili na tom putu migracije i integracije, i ostalim elementima ratnih posledica. Pisano ,,mrtvim” srpskohrvatskim jezikom, sa nacionalno nedefinisanim glavnim junakom koji nema ime i prezime u romanu, ovo je univerzalna priča o jednoj generaciji koja je odrastala osamdesetih, ratovala devedesetih, a sada živi rasuta po svetu i ne zaboravlja na svoj Balkan, generaciji koja je ‘zaglavila’ u sećanjima na osamdesete, pa su i reference na muziku i filmove odraz njihovog kulturnog identiteta. Sve u svemu, razgibani i zabavni zapis o stradanju i spasavanju jednog Balkanca.
Broj strana: 289
Format: A5
Edicija: Intimni vodiči
ISBN: 978-86-81882-19-1
Prozu ove autorke hvalio je i sam Jovan Skerlić, kritičar poznat po svojim strogim zapažanjima na račun Disa i Pandurovića ali i Isidore Sekulić.
Leposava Mijušković autorka je s početka XX veka, koja je pisala vrlo stilski poliranu i tematski smelu prozu, a ovo je prvo izdanje njenih dela nakon 25 godina.
ISBN: 978-86-81882-16-0
Edicija: Na stranputici
Još jedno, ovog puta kratko, Pesoino neobjavljeno delo.
Članci na temu provincijalizma i ćiftinskog, koje je objavljivao u periodici.
Preveli sa portugalskog: Mladen Ćirić i Tamara Nikolić
ISBN: 978-86-81882-18-4
Edicija: Intimni vodiči
Luzergrad je mesto koje može biti bilo gde.
To jeste naše društvo, ali ne samo lokalno naše, ne srpsko, već bilo koje destruisano, oronulo, prokazano. Društveno angažovana proza, sa suptilnošću kakva treba da odlikuje književno stvaranje – nevezano od toga da li se odnosi na neku konkretnu političku situaciju ili krajnje hipotetičnu.
Priče o jednom Džoniju, petoj gitari Luzergrada. Preciznije, priče koje vam pripovode jedan Džoni iz jednog, bilo kog, Luzergrada.
ISBN: 978-86-
Edicija: nePROZAično
O Bolonji smo dugovali putopis godinu dana, evo ga april već, a aprila 2024. smo bili tamo… Ispravićemo grešku, kratkim
Roman priznatog tajvanskog pisca Gua Ćijangšenga, Klavirštimer, izašao je u prevodu sa kineskog jezika iz brižljivog pera Vladimira Živanovića. Vlada
Razgovarali smo sa autorom romana Put percepcionera, Nikolom Lekićem. Nikola je pre ovog romana objavio i zapažene romane Trafika (u